Category: Književnost
Ovozemaljski crvi
Kakva poezija?
Poezija je najzapostavljenija umjetnička forma. Moramo biti suočeni s tom činjenicom.
To što je najzapostavljenija ipak ne znači i da je i najmanje proizvođena niti da je najmanje prisutna. Poezija je u svakodnevnom životu zapravo mnogo prisutnija nego što nam se to na prvi pogled čini, no prestali smo to primjećivati kao što smo prestali primjećivati i to da hrvatsku, europsku i svjetsku ljudsku populaciju još uvijek nadmoćno sačinjava radnička klasa. I poezija je postala nemoćna. Continue reading “Kakva poezija?”
Najljepše pjesme protiv rata i vojske
U vremenima rastuće militarizacije Europe, podgrijanih napetosti u bivšoj Jugoslaviji, raznih ratova od Ukrajine do Palestine, Sirije i diljem svijeta i obnovljenog straha od još jednog svjetskog rata, predlažemo jednu prigodnu plejlistu: Najljepše pjesme protiv rata i vojske. Pjesme su to koje nas na umjetnički način podsjećaju zašto se odričemo ratnohuškačke propagande, zašto ne pristajemo na ratove među državama i imperijalnim blokovima i zašto odbacujemo instituciju vojske i nametanje njenog organizacijskog modela na šire društvo. Continue reading “Najljepše pjesme protiv rata i vojske”
[bez naslova]
#67
Reformat the Planet
ciklus pjesama Franka Burola
Zagreb, 2015.
RTP#1: Čekaj,
RTP#2: We all live in a Yellow Submarine
RTP#3: What the Fuck Is Going On
RTP#4: Reformat the Planet
RTP#5: Install Anarchy
John Shirley – Eclipse (1985)
Piše: Franko Burolo
Roman Eclipse za koji je autor pretenciozno proglasio: „This is not a post-holocaust novel. Nor is this a novel about nuclear war. It may well be that this is a pre-holocaust novel.”, prvi je nastavak istoimene trilogije, poznate i pod naslovom A Song Called Youth. Citirana autorova opaska na početku knjige, prije početka romana, signalizira da se zapravo vrlo vjerojatno jednostavno radi o postapokaliptičnom romanu, kao što više-manje i jest slučaj, dok odabir pojma holokausta, umjesto već uvriježenog pojma apokalipse za tu vrstu fikcije, odmah najavljuje razinu političke patetike romana – razinu koja, nažalost, nadilazi moj ukus. Međutim, „ne sudi knjigu po koricama”, kažu pa sam knjigu, nakon puno vremena, konačno i uspio pročitati do kraja. Dojmovi?
Moram odmah priznati da roman, barem na prelazu između prologa i prvog poglavlja, ima jako lijep, majstorski početak. Zadnja scena prologa se glatko i bez prekida nadovezuje na prvu scenu prvog poglavlja, u kojem vidimo kako se Smoke, jedan od raznih protagonista, sprijateljuje s vranom u razrušenom Amsterdamu. Takav me početak naveo da mi se roman odmah na prvu svidi i da želim vjerovati da će biti dobar i do kraja. Međutim, što sam više napredovao kroz roman, ovo je očekivanje bivalo sve više i sve očitije iznevjereno. Continue reading “John Shirley – Eclipse (1985)”