The Terminator (1984)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film TerminatorNastavljajući niz klasičnog cyberpunka, došao sam i do… Terminatora. Film Jamesa Camerona iz 1984. našao se na Wikipedijinom popisu cyberpunk djela, mada se realno radi o relativno površnom akcijskom kvazi noir filmu s SF elementima koji doduše sliče na cyberpunk, iako se čini da se na to vrlo vjerojatno nije ni mislilo kod pravljenja filma i zaista ni nije to baš to… No ipak se vidi da je bio uklopljen u taj neki „zeitgeist”, kojem je i rani cyberpunk pripadao. Ono po čemu ovaj film svejedno jest nekakva prekretnica je to što je dao pojam „tech-noir”, koji prvenstveno u filmskoj umjetnosti, a mnogo rjeđe i drugdje, označava stapanje estetike film noira i znanstvene fantastike. U tom smislu, tech-noir je često vrlo sličan cyberpunku, koji i sam mnogo povlači iz film noira. No, tema ovog teksta nije razlika između cyberpunka i tech-noira, nego film The Terminator, koji ću ja radije klasificirati kao akcijski tech-noir.

Na samom početku opet dajem SPOILER ALERT, mada vjerujem da je većina, ako ne i svi ljudi koji ovo čitaju već nekad pogledala ovaj film. Toliko je slavan, stoput ponavljan i sveprisutan da spada u one filmove koji su u najmanju ruku čitavu moju generaciju obilježili. No je li zaista čemu? Continue reading

William Gibson – Neuromancer (1984)

Piše: Franko Burolo

Neuromancer -- naslovnicaPrvi roman Williama Gibsona je bez sumnje najslavniji roman svoga pravca. Zato mu se i pripisuju kojekakva čudesa: da je to roman začetnik cyberpunka i da je tu nastao i sam taj naziv, da nikad prije nisu koncipirani ni internet ni virtualna stvarnost (VR), da je tu nastao koncept kibernetičkog prostora (cyberspace) i singularnosti… sve „nešto novo, nešto divlje”. Iako je sve to zajedno prenapuhano, Neuromancer je zaista i bio prekretnica na sceni znanstvene fantastike općenito i cyberpunka specifično.

Gibson je roman Neuromancer dovršio u srpnju 1983. godine. Do tad su već bili objavljeni True Names Vernora Vingea i Software Rudya Ruckera, razni su časopisi već promicali upravo takvu estetiku, a i sam Gibson je u njima već objavio niz priča, mada pravac tada u povojima nije od samog početka koristio nikakvo određeno ime. Sjetimo se, priča koja je dala ime pravcu je Cyberpunk Brucea Bethkea, napisana već 1980., ali objavljena tek u studenom 1983. godine i time konačno dala ime čitavom pravcu. Neuromancer je objavljen 1984. godine – taman kad je pravac dobio ime, što u kombinaciji s uspjehom ovog romana vjerojatno objašnjava mnoge mitove koji su mu se pripisali. Continue reading

K. W. Jeter – Dr. Adder (1972, 1984)

Dr. Adder -- naslovnicaPiše: Franko Burolo

Prilike nisu dopustile da prvi roman Kevina Waynea Jetera bude i njegov debitantski roman. Čini se da je Dr. Adder tek peti roman koji je Jeter uspio objaviti, iako je apsolutno prvi koji je pokušao objaviti. No upravo je ta odgoda od preko deset godina omogućila ovome romanu da uskoči u vlak na kojem piše „cyberpunk”.

Kad je 1972. godine Dr. Adder napisan, ovaj estetski pravac naprosto nije još bio ni zamisliv. Ali 1984. godine, kad je objavljen i kultni Neuromancer Williama Gibsona, cyberpunk je već postao „password” znanstvene fantastike toga doba i Dr. Adder se odlično uklopio u taj novi val SF-a i iste je godine konačno i objavljen – i to s ilustracijama Matta Howartha.

U svom pogovoru za ovaj Jeterov roman Philip K. Dick pisao je da Dr. Adder nije uopće bio ispred svoga vremena, bio je točno na vrijeme, smatra Dick, ali objašnjava da je nevolja bila u tome što je polje znanstvene fantastike bilo iza vremena. Kaže Dick da se SF tada pretežno svodio realno na različite klonove „Hobbit romana”, koji su cijeli žanr pretvorili u sprdnju, ali jedino to se promoviralo, objavljivalo i prodavalo, a izdavači općenito rijetko imaju hrabrosti trgnuti se i „riskirati” objavom nečeg drugačijeg. Continue reading

爆裂都市 (Bakuretsu Toshi, eng. Burst City) (1982)

burst-city-posterNisam pravo siguran zašto se ovaj film redatelja Sogoa Ishiia našao na raznim popisima cyberpunk filmova. Očito da je značajnije utjecao na ovaj pravac, iako mu sam baš i ne pripada. Međutim, ako film baš i nije cyberpunk, punk totalno jest! Ovo je možda najpankerskiji film koji sam dosad pogledao. Npr. početkom filma vidimo ful-kul pankerski sređene članove benda (Battle Rockers) koji prolaze hodnikom do bine ovlaš gazeći po plakatu Beatlesa.

Još ranije, na samom početku, prije scene s pankerima, naglašene su odmah i klasne razlike u kontrastualnom prikazu dvojice lumpenproletera na motoru sa sidecarom, a onda i dvojice bogatih biznismena ili mafijaša sa svojim vozačem i čuvarom u skupom autu, koji se zamalo sudare na cesti s ovima na motoru. I dok su klasne razlike snažno istaknute, razlika između poduzetnika i mafijaša u ovom je filmu stalno zamućena i nejasna. Continue reading