Goto80 – 80864

Goto80 jedan je od onih old school chipovskih glazbenika koji su preživjeli prijelaz sa demoscene (na kojoj je bio aktivan od 1992.) na otvoreniju 8-bit scenu s početka našeg stoljeća. Njegov je zadnji album nazvan 80864 jer se radi o glazbi komponiranoj na sinkronizaciji Rolandove analogne ritam mašine TR-808 i kućnog računala Commodore 64. Da se radi o postupku koji nije ni banalan ni jednostavan, svjedoči i sam autor:

Otkad mi je Kissdub posudio/dao svoj TR-808 prije mnogo godina, htio sam ga sinkronizirati s C-64. Konačno, 2014. godine, Scannerboy je izgradio oko dva tuceta sučelja koja to i čine, a ja sam se uspio dočepati jednoga. Zauvijek sam zahvalan Scannerboyu i našem gospodinu defMON-creatoru, što su omogućili da moj glazbeni setup bude j****o opskuran. Ovdje su neke od stvari koje su ove bebe (i njihovi prijatelji) ispljunule u zadnje 2 godine. Uživajte!” Continue reading

Zvuk glazbe: Laibach @ Špancirfest 2016, Varaždin

Laibach (1)U pomalo neobičnom ambijentu za takav bend, u subotu 20. kolovoza u sklopu Špancirfesta u Varaždinu na Starom gradu nastupali su Laibach.

Pomalo me začudilo kada je do mene stigla informacija o nastupu Laibacha u sklopu Špancirfesta u Varaždinu. Nastupe ove na svaki detalj pažljive industrial grupe sam dosad bio u prilici vidjeti u prostorima kao što su kino zagrebačkog Studentskog centra ili krov Muzeja suvremene umjetnosti, a i zadnji live album koji su objavili sniman je 2012. u londonskom muzeju Tate Modern. Continue reading

Angelspit – Cult of Fake

Anglespit -- Cult of Fake, naslovnicaTočno deset godina nakon objave svog službeno prvog albuma (Krankhaus, objavljen 6.6.2006.), “new school” industrial projekt Angelspit objavio je svoj novi album naslovljen Cult of Fake. To je ujedno i njihov šesti studijski album, ne računajući Nurse Grenade iz 2004. koji se iz nekog razloga vodi kao EP.

Preko svojih službenih kanala na društvenim mrežama Angelspit su Cult of Fake najavljivali kao njihov “prvi dance album”. Najava je i ispunjena po pitanju “dancea”, ali nije bilo moguće ispuniti je i po pitanju “prvog” takvog albuma. Naime, smatram da je njihova glazba općenito vrlo plesna, tako da naglašena plesnost ovog albuma sama po sebi i nije neka novost. Treba ipak priznati da su na ovome albumu više nego inače prisutni neki zvukovi koje bismo inače očekivali kod običnog EDM-a, ali zbog spajanja tih zvukova s hardcore ritmovima, mračnim industrial atmosferama i tipično endželspitovskim vokalima i dalje ne bih očekivao čuti nijednu pjesmu s ovog albuma u prosječnoj diskoteci. Možda, i to jako veliko MOŽDA, bi se jedino pjesmu On the List (She’s Not) moglo očekivati u takvome ambijentu, ali i to teško. Upravo se u tome očituje i snažno pankerski stav ovog albuma. Continue reading