The Terminator (1984)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film TerminatorNastavljajući niz klasičnog cyberpunka, došao sam i do… Terminatora. Film Jamesa Camerona iz 1984. našao se na Wikipedijinom popisu cyberpunk djela, mada se realno radi o relativno površnom akcijskom kvazi noir filmu s SF elementima koji doduše sliče na cyberpunk, iako se čini da se na to vrlo vjerojatno nije ni mislilo kod pravljenja filma i zaista ni nije to baš to… No ipak se vidi da je bio uklopljen u taj neki „zeitgeist”, kojem je i rani cyberpunk pripadao. Ono po čemu ovaj film svejedno jest nekakva prekretnica je to što je dao pojam „tech-noir”, koji prvenstveno u filmskoj umjetnosti, a mnogo rjeđe i drugdje, označava stapanje estetike film noira i znanstvene fantastike. U tom smislu, tech-noir je često vrlo sličan cyberpunku, koji i sam mnogo povlači iz film noira. No, tema ovog teksta nije razlika između cyberpunka i tech-noira, nego film The Terminator, koji ću ja radije klasificirati kao akcijski tech-noir.

Na samom početku opet dajem SPOILER ALERT, mada vjerujem da je većina, ako ne i svi ljudi koji ovo čitaju već nekad pogledala ovaj film. Toliko je slavan, stoput ponavljan i sveprisutan da spada u one filmove koji su u najmanju ruku čitavu moju generaciju obilježili. No je li zaista čemu? Continue reading

Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban

Blade Runner 2049 posterVeć smo pisali o originalnom filmu Blade Runner iz 1982. i za početak želim odmah razjasniti da smatram da taj film odlično funkcionira kao samostalna cjelina i da mu nije potreban nikakav nastavak. Ipak, ove je godine objavljen i upravo u kinima igra i nastavak u režiji Denisa Villeneuvea – Blade Runner 2049. Ridley Scott je u ovom slučaju sudjelovao u produkciji filma, kroz svoju produkcijsku kompaniju Scott Free Productions.

Što iz znatiželje, što iz ljubavi prema cyberpunku, odlučili smo pružiti priliku ovome filmu i pogledati ga u kinu, dok je još svjež. U nastavku možete pročitati neka od glavnih zapažanja i dojmove nakon povratka iz kina.

Udaljavajući se od književnog predloška Philipa K. Dicka, radnja se u novom filmu odvija 30 godina nakon događanja iz prvog filma. Opet se krećemo uglavnom po tmurnom Los Angelesu i okolici, ali ovaj put se po ulicama uz engleski i kineski jezik iz prvog filma, čuju i vide još i ruski i japanski i još čitav niz drugih jezika koje nisam sve isprve prepoznao. A uz replikante uvodi se i lik koji je hologram. I odmah da upozorim, sve što ću pisati dalje od ove točke, moglo bi biti doživljeno kao “spoiler”, pa dajem odmah i “alert” za one koji u osjetljivi na to. Continue reading

Overdrawn at the Memory Bank (1983)

Piše: Franko Burolo

Naslovnica VHS kazete filmaOpet kanadski, ali ovaj put TV film, relativno je neslavan rani predstavnik igranog cyberpunka na malim ekranima. Iako ismijavan i obično loše ocjenjivan – na IMDB ima ocjenu tek 2,2/10 – Overdrawn at the Memory Bank je među televizijskim pionirima znanstvene fantastike usredotočene na IT i kibernetiku, totalitarne hiperkapitalističke korporativne distopije i otpor odozdo takvom režimu, gdje se obje strane koriste istom tehnologijom u dijametralno suprotne svrhe i već samim time, smatram, stiče nekakvu vrijednost, barem kao razbijača leda i povijesnog dokumenta. Stoga je možda realnija ocjena na AllMovie.com – 2,5/5 (ili 3/5 što se tiče publike). Uostalom, u glavnoj ulozi je Raúl Juliá – ako to išta znači. 😀

Treba priznati da ovaj TV film Douglasa Williamsa realno ostavlja relativno jeftin i vrlo naivan dojam. Ali ako tražite neki kul cyberpunk film za djecu – preporučio bih ovaj. Nisam baš siguran da mu je to bila namjera niti je igdje naveden kao dječji film, ali ako Overdrawn at the Memory Bank promatramo na takav način, odmah ostavlja boji dojam. SPOILER ALERT, naravno, kao i uvijek.

U svijetu ovog TV filma, temeljenog na kratkoj priči Johna Varleya iz 1976., kapitalističke korporacije zamjenjuju nacionalne države i vrše totalnu vlast nad svim aspektima života svojih zaposlenika. Priča koju mi pratimo odvija se u domeni korporacije Novicorp, gdje su, između ostalog, zabranjena “kina”, tj. prikazivanje i gledanje filmova, ne samo u kinima, nego i uopće. Jedino direktor Novicorpa ima pristup digitaliziranom filmskom arhivu.Pošto u svijetu ovog filma kina kakva mi znamo očito ni ne postoje, riječ “kino” (eng. “cinema”) postala je sinonim za film, ali većini populacije nisu uopće poznate ove riječi, ni “kino” ni “film”. Continue reading

Videodrome (1983)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film VideodromeVideodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.

Ako kažem “SF horor”, zamislit ćete Alien ili nešto slično i to bi vas odvelo u poprilično krivom smjeru, iako film tehnički zaista jest SF i horor. Ne može se čovjek osloniti na žanrove… Ne, film je sav na Zemlji, u Torontu u Kanadi, i ništa se vanzemaljsko ni ne spominje i nema nikakvih čudovišta koja bi se parazitski razmnožavala, mada ima i body horrora. Ima i “high tech – low life”, TV, video, piratstvo, snuff, tumor na mozgu, pranje mozga, mutacije, zavjeru, filozofiju… i nemoguće je razlučiti stvarnost od halucinacije.

Redatelj David Cronenberg poznat je kao jedan od začetnika “body horror” filmova, što se primjećuje i u ovome, koji je međutim dobio oznaku “tehno-nadrealizma” – i to vrlo opravdano. No bit će i u ovom slučaju potrebno dati SPOILER ALERT prije nego se krene više o tome govoriti. Continue reading

Brainstorm (1983)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film Brainstorm iz 1983.Jedan od manje znanih filmskih preteča cyberpunku je i film Brainstorm redatelja Douglasa Trumbulla. Spletom nepovoljnih okolnosti objavljen je tek 1983., iako je glavnina filma već snimljena do kraja 1981. godine, kada se pod nerazjašnjenim okolnostima, za vrijeme produkcijskog dopusta utopila slavna glumica Natalie Wood, čija uloga u filmu nije glavna, ali nije ni trivijalna.

Produkcijska kuća MGM prvo je namjeravala odustati od daljnje produkcije filma, ali u konačnici je film ipak dovršen i objavljen 1983. godine, reklamiran kao Woodin zadnji film, ali je ipak doživio komercijalni neuspjeh. Slično kao i s Blade Runnerom, bit će da u to vrijeme široka publika još nije bila spremna za filmove ovog tipa.

Ovaj film, doduše, ima “happy end” i fali mu “low life” komponenta, ali radi se o za to vrijeme još uvijek rijetkom primjerku filmske znanstvene fantastike bez svemirske ambijentacije i komponirane oko kibernetike i informacijskih tehnologija.

Douglas Trumbull je u svojoj karijeri osim ovoga režirao još samo jedan film – Silent Running iz 1972. godine. Inače je mnogo radio na specijalnim efektima za filmove kao što su 2001: A Space Odissey, Close Encounters of the Third Kind, Star Trek: The Motion Picture, Blade Runner i nakon tridesetak godina izvan Hollywooda The Tree of Life. Naime, nakon objave Brainstorma povukao se iz Hollywooda tvrdeći da je filmska industrija toliko iskvarena da on više nema energije koju bi mogao uložiti u tri-četiri godine proizvodnje dugometražnog filma.

Na Blade Runneru je Trumbull radio još neposredno prije snimanja Brainstorma pa možemo već i po tome ove filmove smatrati sestrinskima, osim po ranom cyberpunk utjecaju. Čini se da je upravo Trumbull zaslužan za ikonične vizuale distopijskog Los Angelesa 2019. godine. I dok se Blade Runner etičkim i egzistencijalnim pitanjima bavi kroz svojevrsnu “bio-robotiku”, Brainstorm to čini kroz nešto što podsjeća na VR, uz prikaz hakiranja združenih snaga državne i korporativne vlasti.

Prije nego krenem dalje dajem i obavezni SPOILER ALERT, za one koji ne vole znati pojedinosti prije nego i sami pogledaju film. Ali ako ste kao ja, ne bi vam sljedeći redci trebali ništa pokvariti u doživljaju. Continue reading

Ghost in the Shallow

Piše: Franko Burolo

Friško objavljen holivudski film nazvan Ghost in the Shell (2017.) mogao bi ostati zapamćen po tome što je digao više prašine nego novca. Film je do kraja prvog vikenda prikazivanja (prošli vikend), doduše, dostigao treće mjesto po zaradi u tom vikendu. No, osim što je to ipak manje od očekivanog prihoda, kontroverze i negativne kritike i komentari koji ga prate još su uvijek bitno glasnije od prihoda na blagajnama. Ostaje dojam da ljudi možda odlaze u kino pogledati film čisto zato da bi si kupili legitimitet da ga poseru.

Kad bi me netko zadnjih mjeseci pitao za mišljenje, obično bih odgovorio da ne mogu suvislo komentirati film koji još nisam pogledao. Ipak, moram priznati da nisam ni ja filmu pristupio baš bez ikakve predrasude. Poučen vlastitim iskustvom, nisam od holivudizacije japanskog (animiranog) filma očekivao ništa dobro. I film je uglavnom ispunio moja očekivanja.

Razjasnimo odmah jednu stvar. Ovo zapravo NIJE Ghost in the Shell. Priča je sasvim druga u odnosu na animirani film iz 1995. i ne uklapa se niti u svijet stripa (1989.-1990.) na kojem je prvi film temeljen. Ovo je neki drugi film, s puno citata iz Ghost in the Shell – i sam naslov je citat – ali to je ipak nešto drugo.

I konačno, standardni SPOILER ALERT. Morat ću ovdje razotkriti čak i neke stvari koje su očito zamišljene kao iznenađenje za publiku. Ako si ne želite upropastiti silna iznenađenja, pogledajte prvo film (ili oba filma, ako slučajno još niste vidjeli onaj iz 1995.), a onda se vratite ovdje i pročitajte tekst do kraja. Continue reading

Liberation Day – prvi dojmovi

Piše: Franko Burolo

Totalno nije idealno pisati još pod dojmom i bez referentnog materijala, zato neću previše gnjaviti, ali ovaj sam film jednostavno morao preporučiti. Kao priča o Laibachovom nastupu u Pjongjangu, što je prvi ikada nastup jednog zapadnog benda u Sjevernoj Koreji, Liberation Day redateljskog dvojca Mortena Traavika i Uģisa Oltea izuzetno je interesantan, uzbudljiv, zabavan prikaz ne samo jednog povijesnog koncerta, nego i razmjene kulturnih šokova između Europe i Sjeverne Koreje, zemlje koja na Zapadu još uvijek predstavlja dovoljnu enigmu da se oko nje ispisuju kojekakvi nategnuti mitovi i legende, koji u pravilu nemaju mnogo veze s tamošnjom stvarnošću. Continue reading

爆裂都市 (Bakuretsu Toshi, eng. Burst City) (1982)

burst-city-posterNisam pravo siguran zašto se ovaj film redatelja Sogoa Ishiia našao na raznim popisima cyberpunk filmova. Očito da je značajnije utjecao na ovaj pravac, iako mu sam baš i ne pripada. Međutim, ako film baš i nije cyberpunk, punk totalno jest! Ovo je možda najpankerskiji film koji sam dosad pogledao. Npr. početkom filma vidimo ful-kul pankerski sređene članove benda (Battle Rockers) koji prolaze hodnikom do bine ovlaš gazeći po plakatu Beatlesa.

Još ranije, na samom početku, prije scene s pankerima, naglašene su odmah i klasne razlike u kontrastualnom prikazu dvojice lumpenproletera na motoru sa sidecarom, a onda i dvojice bogatih biznismena ili mafijaša sa svojim vozačem i čuvarom u skupom autu, koji se zamalo sudare na cesti s ovima na motoru. I dok su klasne razlike snažno istaknute, razlika između poduzetnika i mafijaša u ovom je filmu stalno zamućena i nejasna. Continue reading

Popcorn Time: Nikad dosta kokica

iconPočetkom prošlog tjedna, na mobitelu mi je iskočio jedan tweet koji me iznenadio: korisnik @popcorntimetv, sa kojeg se nekad oglašavala ekipa sa popcorntime.io i na koji sam u potpunosti zaboravio i da postoji, javlja da je izašla nova verzija Popcorn Timea.

Da se prisjetimo, popcorntime.io je bio fork koji su autori izvornog Popcorn Timea priznali kao svoje nastavljače, a to znači da se radi o slobodnom softveru i komunitarnom projektu. Taj je fork uskoro nakon priznanja postao popularniji od “konkurencije” na Time4Popcorn.eu (danas Popcorn-Time.to). No, popcorntime.io je u listopadu 2015. pod pritiskom represije ugašen, zajedno s YTS-om (YIFY), otkud je popcorntime.io po difoltu dohvaćao filmove. Tu sam u kaosu koji je nastao izgubio trag koji je “pravi”, a koji “krivi” Popcorn Time i mislio da je stvar jednostavno propala, no u novije vrijeme se situacija počela pomalo kristalizirati. Continue reading

Blade Runner (1982)

blade_runner_posterAko za ovaj kultni film redatelja Ridleya Scotta s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi već kažemo da je cyberpunk, nepotrebno je dodatno naglašavati da ima i film noir aspekte, pošto su oni sastavni dio ovog znanstvenofantastičnog estetskog pravca. Ono što ipak upada u oko, međutim, je velika vjerojatnost da film realno nije pravljen imajući cyberpunk na umu. Pravac je u to doba bio tek u povojima i iako je već poprimao prilično jasne konture koje ga definiraju, 1982. godine, kada je objavljen Blade Runner, još uvijek nije “službeno” dobio ime i bio je uglavnom ograničen na književni underground.

Činjenica da se film svojom pojavom, svjesno ili ne, odlično uklopio u ove tada još podzemne tokove SF književnosti, učinila je Blade Runner vjerojatno prvim cyberpunk filmom ikada. Uostalom, snimljen je prema romanu Philipa K. Dicka Do Androids Dream of Electric Sheep? iz 1968., koji se i nalazi na listi djela koja su inspirirala i poslužila kao uzor tada novim cyberpunk piscima.

Postoji čak 7 verzija filma, s većim ili manjim više-manje značajnim izmjenama. Ja sam pogledao i ovdje ću se referirati na “Final Cut” verziju, iz 2007. godine, s kojom je Ridley Scott navodno konačno zadovoljan i ne bi se više trebale raditi dorade. Usput dajem i obavezan SPOILER ALERT. Neću detaljno prepričavati film, ali navodit ću neke ključne scene pa oni kojima to smeta, neka prvo pogledaju film.
Continue reading