Bruce Sterling – Schismatrix (Plus) (1982-1985, 1996)

Piše: Franko Burolo

naslovnica Schismatrix PlusBruce Sterling tvrdi da je Schismatrix prvi roman koji je natipkao koristeći softver za obradu teksta na kućnom računalu. Ovaj ekstratekstualan podatak ništa ne mijenja na stvari po pitanju romana samoga po sebi, ali kao dodatna informacija može doprinijeti cyberpunk auri oko romana, što je i razlog zašto ga Sterling uopće navodi u svom predgovoru za Schismatrix Plus iz 1996.

Schismatrix je izvorno objavljen 1985. godine, kao najveća i konačna priča iz tzv. „Shaper/Mechanist” svijeta. Njemu je prethodilo pet kratkih priča objavljenih po raznim časopisima: Swarm i Spider Rose iz 1982., Cicada Queen iz 1983., Sunken Gardens i Twenty Evocations iz 1984. godine. Sve su ove priče, skupa s romanom Schismatrix 1996. godine ponovno objavljene u istoj knjizi, naslovljenoj Schismatrix Plus, što je varijanta koja se sve do danas, u novim izdanjima, ponovno tiska ili digitalizira. Tako sam i ja dospio do upravo takve verzije e-knjige. I dobro je da jesam, jer ove priče zaista upotpunjuju roman.

Sterling je u već spomenutom predgovoru napisao i da su ovih pet priča i roman „najcyberpunk” radovi koje je ikada napisao, što potvrđuje da je i svoj prvi softver za obradu teksta spomenuo radi gradnje aure romana. Međutim, jesu li ove priče i roman uopće „pravi” cyberpunk, dalo bi se diskutirati – što nije uopće loša stvar. Continue reading

William Gibson – Neuromancer (1984)

Piše: Franko Burolo

Neuromancer -- naslovnicaPrvi roman Williama Gibsona je bez sumnje najslavniji roman svoga pravca. Zato mu se i pripisuju kojekakva čudesa: da je to roman začetnik cyberpunka i da je tu nastao i sam taj naziv, da nikad prije nisu koncipirani ni internet ni virtualna stvarnost (VR), da je tu nastao koncept kibernetičkog prostora (cyberspace) i singularnosti… sve „nešto novo, nešto divlje”. Iako je sve to zajedno prenapuhano, Neuromancer je zaista i bio prekretnica na sceni znanstvene fantastike općenito i cyberpunka specifično.

Gibson je roman Neuromancer dovršio u srpnju 1983. godine. Do tad su već bili objavljeni True Names Vernora Vingea i Software Rudya Ruckera, razni su časopisi već promicali upravo takvu estetiku, a i sam Gibson je u njima već objavio niz priča, mada pravac tada u povojima nije od samog početka koristio nikakvo određeno ime. Sjetimo se, priča koja je dala ime pravcu je Cyberpunk Brucea Bethkea, napisana već 1980., ali objavljena tek u studenom 1983. godine i time konačno dala ime čitavom pravcu. Neuromancer je objavljen 1984. godine – taman kad je pravac dobio ime, što u kombinaciji s uspjehom ovog romana vjerojatno objašnjava mnoge mitove koji su mu se pripisali. Continue reading

K. W. Jeter – Dr. Adder (1972, 1984)

Dr. Adder -- naslovnicaPiše: Franko Burolo

Prilike nisu dopustile da prvi roman Kevina Waynea Jetera bude i njegov debitantski roman. Čini se da je Dr. Adder tek peti roman koji je Jeter uspio objaviti, iako je apsolutno prvi koji je pokušao objaviti. No upravo je ta odgoda od preko deset godina omogućila ovome romanu da uskoči u vlak na kojem piše „cyberpunk”.

Kad je 1972. godine Dr. Adder napisan, ovaj estetski pravac naprosto nije još bio ni zamisliv. Ali 1984. godine, kad je objavljen i kultni Neuromancer Williama Gibsona, cyberpunk je već postao „password” znanstvene fantastike toga doba i Dr. Adder se odlično uklopio u taj novi val SF-a i iste je godine konačno i objavljen – i to s ilustracijama Matta Howartha.

U svom pogovoru za ovaj Jeterov roman Philip K. Dick pisao je da Dr. Adder nije uopće bio ispred svoga vremena, bio je točno na vrijeme, smatra Dick, ali objašnjava da je nevolja bila u tome što je polje znanstvene fantastike bilo iza vremena. Kaže Dick da se SF tada pretežno svodio realno na različite klonove „Hobbit romana”, koji su cijeli žanr pretvorili u sprdnju, ali jedino to se promoviralo, objavljivalo i prodavalo, a izdavači općenito rijetko imaju hrabrosti trgnuti se i „riskirati” objavom nečeg drugačijeg. Continue reading

Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban

Blade Runner 2049 posterVeć smo pisali o originalnom filmu Blade Runner iz 1982. i za početak želim odmah razjasniti da smatram da taj film odlično funkcionira kao samostalna cjelina i da mu nije potreban nikakav nastavak. Ipak, ove je godine objavljen i upravo u kinima igra i nastavak u režiji Denisa Villeneuvea – Blade Runner 2049. Ridley Scott je u ovom slučaju sudjelovao u produkciji filma, kroz svoju produkcijsku kompaniju Scott Free Productions.

Što iz znatiželje, što iz ljubavi prema cyberpunku, odlučili smo pružiti priliku ovome filmu i pogledati ga u kinu, dok je još svjež. U nastavku možete pročitati neka od glavnih zapažanja i dojmove nakon povratka iz kina.

Udaljavajući se od književnog predloška Philipa K. Dicka, radnja se u novom filmu odvija 30 godina nakon događanja iz prvog filma. Opet se krećemo uglavnom po tmurnom Los Angelesu i okolici, ali ovaj put se po ulicama uz engleski i kineski jezik iz prvog filma, čuju i vide još i ruski i japanski i još čitav niz drugih jezika koje nisam sve isprve prepoznao. A uz replikante uvodi se i lik koji je hologram. I odmah da upozorim, sve što ću pisati dalje od ove točke, moglo bi biti doživljeno kao “spoiler”, pa dajem odmah i “alert” za one koji u osjetljivi na to. Continue reading

10y Peek&Poke i soundtrack tehno-distopije: Clock DVA u Rijeci

Piše: Franko Burolo

Clock DVANa jesenski ekvinocij prvi hrvatski muzej informatike Peek&Poke u Rijeci proslavio je svoj deseti “rođendan” dovodeći u Palach legendarne pionire industrial glazbe Clock DVA. Bend je osnovan 1978. godine u Sheffieldu (UK) i svoj prvi album (White Souls in Black Suits) objavljuje 1980. godine za Industrial Records – nezavisnu etiketu koju je vodila grupa Throbbing Gristle i po kojoj je čitav ovaj glazbeni pravac dobio ime. S vremenom je kroz osamdesete njihova glazba progresivno poprimala i plesni karakter EBM-a, što je prevladavalo i na riječkom nastupu.

Riječki muzej informatike Peek&Poke otvoren je 22. rujna 2007. godine. Na prostoru od tristo kvadratnih metara u centru Rijeke izloženo je preko tisuću eksponata svjetske i hrvatske povijesti IT-a. Pored uloge muzeja, ideja Peek&Pokea je i stvoriti omiljeno mjesto okupljanja računalnih entuzijasta radi učenja i zabave. No u petak 22. rujna 2017. godine Peek&Poke je u svojim prostorijama okupio i niz ljubitelja industrial glazbe. Continue reading

Overdrawn at the Memory Bank (1983)

Piše: Franko Burolo

Naslovnica VHS kazete filmaOpet kanadski, ali ovaj put TV film, relativno je neslavan rani predstavnik igranog cyberpunka na malim ekranima. Iako ismijavan i obično loše ocjenjivan – na IMDB ima ocjenu tek 2,2/10 – Overdrawn at the Memory Bank je među televizijskim pionirima znanstvene fantastike usredotočene na IT i kibernetiku, totalitarne hiperkapitalističke korporativne distopije i otpor odozdo takvom režimu, gdje se obje strane koriste istom tehnologijom u dijametralno suprotne svrhe i već samim time, smatram, stiče nekakvu vrijednost, barem kao razbijača leda i povijesnog dokumenta. Stoga je možda realnija ocjena na AllMovie.com – 2,5/5 (ili 3/5 što se tiče publike). Uostalom, u glavnoj ulozi je Raúl Juliá – ako to išta znači. 😀

Treba priznati da ovaj TV film Douglasa Williamsa realno ostavlja relativno jeftin i vrlo naivan dojam. Ali ako tražite neki kul cyberpunk film za djecu – preporučio bih ovaj. Nisam baš siguran da mu je to bila namjera niti je igdje naveden kao dječji film, ali ako Overdrawn at the Memory Bank promatramo na takav način, odmah ostavlja boji dojam. SPOILER ALERT, naravno, kao i uvijek.

U svijetu ovog TV filma, temeljenog na kratkoj priči Johna Varleya iz 1976., kapitalističke korporacije zamjenjuju nacionalne države i vrše totalnu vlast nad svim aspektima života svojih zaposlenika. Priča koju mi pratimo odvija se u domeni korporacije Novicorp, gdje su, između ostalog, zabranjena “kina”, tj. prikazivanje i gledanje filmova, ne samo u kinima, nego i uopće. Jedino direktor Novicorpa ima pristup digitaliziranom filmskom arhivu.Pošto u svijetu ovog filma kina kakva mi znamo očito ni ne postoje, riječ “kino” (eng. “cinema”) postala je sinonim za film, ali većini populacije nisu uopće poznate ove riječi, ni “kino” ni “film”. Continue reading

Videodrome (1983)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film VideodromeVideodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.

Ako kažem “SF horor”, zamislit ćete Alien ili nešto slično i to bi vas odvelo u poprilično krivom smjeru, iako film tehnički zaista jest SF i horor. Ne može se čovjek osloniti na žanrove… Ne, film je sav na Zemlji, u Torontu u Kanadi, i ništa se vanzemaljsko ni ne spominje i nema nikakvih čudovišta koja bi se parazitski razmnožavala, mada ima i body horrora. Ima i “high tech – low life”, TV, video, piratstvo, snuff, tumor na mozgu, pranje mozga, mutacije, zavjeru, filozofiju… i nemoguće je razlučiti stvarnost od halucinacije.

Redatelj David Cronenberg poznat je kao jedan od začetnika “body horror” filmova, što se primjećuje i u ovome, koji je međutim dobio oznaku “tehno-nadrealizma” – i to vrlo opravdano. No bit će i u ovom slučaju potrebno dati SPOILER ALERT prije nego se krene više o tome govoriti. Continue reading

Brainstorm (1983)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film Brainstorm iz 1983.Jedan od manje znanih filmskih preteča cyberpunku je i film Brainstorm redatelja Douglasa Trumbulla. Spletom nepovoljnih okolnosti objavljen je tek 1983., iako je glavnina filma već snimljena do kraja 1981. godine, kada se pod nerazjašnjenim okolnostima, za vrijeme produkcijskog dopusta utopila slavna glumica Natalie Wood, čija uloga u filmu nije glavna, ali nije ni trivijalna.

Produkcijska kuća MGM prvo je namjeravala odustati od daljnje produkcije filma, ali u konačnici je film ipak dovršen i objavljen 1983. godine, reklamiran kao Woodin zadnji film, ali je ipak doživio komercijalni neuspjeh. Slično kao i s Blade Runnerom, bit će da u to vrijeme široka publika još nije bila spremna za filmove ovog tipa.

Ovaj film, doduše, ima “happy end” i fali mu “low life” komponenta, ali radi se o za to vrijeme još uvijek rijetkom primjerku filmske znanstvene fantastike bez svemirske ambijentacije i komponirane oko kibernetike i informacijskih tehnologija.

Douglas Trumbull je u svojoj karijeri osim ovoga režirao još samo jedan film – Silent Running iz 1972. godine. Inače je mnogo radio na specijalnim efektima za filmove kao što su 2001: A Space Odissey, Close Encounters of the Third Kind, Star Trek: The Motion Picture, Blade Runner i nakon tridesetak godina izvan Hollywooda The Tree of Life. Naime, nakon objave Brainstorma povukao se iz Hollywooda tvrdeći da je filmska industrija toliko iskvarena da on više nema energije koju bi mogao uložiti u tri-četiri godine proizvodnje dugometražnog filma.

Na Blade Runneru je Trumbull radio još neposredno prije snimanja Brainstorma pa možemo već i po tome ove filmove smatrati sestrinskima, osim po ranom cyberpunk utjecaju. Čini se da je upravo Trumbull zaslužan za ikonične vizuale distopijskog Los Angelesa 2019. godine. I dok se Blade Runner etičkim i egzistencijalnim pitanjima bavi kroz svojevrsnu “bio-robotiku”, Brainstorm to čini kroz nešto što podsjeća na VR, uz prikaz hakiranja združenih snaga državne i korporativne vlasti.

Prije nego krenem dalje dajem i obavezni SPOILER ALERT, za one koji ne vole znati pojedinosti prije nego i sami pogledaju film. Ali ako ste kao ja, ne bi vam sljedeći redci trebali ništa pokvariti u doživljaju. Continue reading

Ghost in the Shallow

Piše: Franko Burolo

Friško objavljen holivudski film nazvan Ghost in the Shell (2017.) mogao bi ostati zapamćen po tome što je digao više prašine nego novca. Film je do kraja prvog vikenda prikazivanja (prošli vikend), doduše, dostigao treće mjesto po zaradi u tom vikendu. No, osim što je to ipak manje od očekivanog prihoda, kontroverze i negativne kritike i komentari koji ga prate još su uvijek bitno glasnije od prihoda na blagajnama. Ostaje dojam da ljudi možda odlaze u kino pogledati film čisto zato da bi si kupili legitimitet da ga poseru.

Kad bi me netko zadnjih mjeseci pitao za mišljenje, obično bih odgovorio da ne mogu suvislo komentirati film koji još nisam pogledao. Ipak, moram priznati da nisam ni ja filmu pristupio baš bez ikakve predrasude. Poučen vlastitim iskustvom, nisam od holivudizacije japanskog (animiranog) filma očekivao ništa dobro. I film je uglavnom ispunio moja očekivanja.

Razjasnimo odmah jednu stvar. Ovo zapravo NIJE Ghost in the Shell. Priča je sasvim druga u odnosu na animirani film iz 1995. i ne uklapa se niti u svijet stripa (1989.-1990.) na kojem je prvi film temeljen. Ovo je neki drugi film, s puno citata iz Ghost in the Shell – i sam naslov je citat – ali to je ipak nešto drugo.

I konačno, standardni SPOILER ALERT. Morat ću ovdje razotkriti čak i neke stvari koje su očito zamišljene kao iznenađenje za publiku. Ako si ne želite upropastiti silna iznenađenja, pogledajte prvo film (ili oba filma, ako slučajno još niste vidjeli onaj iz 1995.), a onda se vratite ovdje i pročitajte tekst do kraja. Continue reading

Frank Miller – Rōnin (1983-1984)

Legendarni strip Franka Millera, koji je ovdje istovremeno autor i crteža i priče, izvorno je objavljen u šest svezaka između 1983. i 1984. godine. Radi se o jednom od prvih američkih stripova nastalih pod snažnim utjecajem japanskog i francuskog stripa i predstavlja određenu prekretnicu u daljnjem razvoju stripa u SAD-u i svijetu.

Radi se o načelno SF stripu više-manje cyberpunk pravca s dodatkom magičnih i fantasy elemenata. Ambijentacija je post-apokaliptična, uz prijetnju nove, za čovječanstvo još razornije apokaliptične situacije. Korporacije su preuzele ulogu država, a izvan njihovih teritorija vlada opći barbarizam. Pored toga, strip se bavi i tematikama kao što su “biološko” računalno sklopovlje, AI i singularnost, telekineza, telepatija i slične moći uma i etička uporaba tehnologije… i magije.

Dajem odmah SPOILER ALERT, jer da bih mogao iole suvislo govoriti o Roninu, morat ću spominjati neke prekretnice u radnji, uključujući kraj. Ako vam to kvari doživljaj, prvo pročitajte strip i tek onda pročitajte što ja o njemu imam za reći. Ako vam to ne kvari doživljaj ili ste strip već pročitali, onda samo naprijed. Continue reading