Brainstorm (1983)

Piše: Franko Burolo

Plakat za film Brainstorm iz 1983.Jedan od manje znanih filmskih preteča cyberpunku je i film Brainstorm redatelja Douglasa Trumbulla. Spletom nepovoljnih okolnosti objavljen je tek 1983., iako je glavnina filma već snimljena do kraja 1981. godine, kada se pod nerazjašnjenim okolnostima, za vrijeme produkcijskog dopusta utopila slavna glumica Natalie Wood, čija uloga u filmu nije glavna, ali nije ni trivijalna.

Produkcijska kuća MGM prvo je namjeravala odustati od daljnje produkcije filma, ali u konačnici je film ipak dovršen i objavljen 1983. godine, reklamiran kao Woodin zadnji film, ali je ipak doživio komercijalni neuspjeh. Slično kao i s Blade Runnerom, bit će da u to vrijeme široka publika još nije bila spremna za filmove ovog tipa.

Ovaj film, doduše, ima “happy end” i fali mu “low life” komponenta, ali radi se o za to vrijeme još uvijek rijetkom primjerku filmske znanstvene fantastike bez svemirske ambijentacije i komponirane oko kibernetike i informacijskih tehnologija.

Douglas Trumbull je u svojoj karijeri osim ovoga režirao još samo jedan film – Silent Running iz 1972. godine. Inače je mnogo radio na specijalnim efektima za filmove kao što su 2001: A Space Odissey, Close Encounters of the Third Kind, Star Trek: The Motion Picture, Blade Runner i nakon tridesetak godina izvan Hollywooda The Tree of Life. Naime, nakon objave Brainstorma povukao se iz Hollywooda tvrdeći da je filmska industrija toliko iskvarena da on više nema energije koju bi mogao uložiti u tri-četiri godine proizvodnje dugometražnog filma.

Na Blade Runneru je Trumbull radio još neposredno prije snimanja Brainstorma pa možemo već i po tome ove filmove smatrati sestrinskima, osim po ranom cyberpunk utjecaju. Čini se da je upravo Trumbull zaslužan za ikonične vizuale distopijskog Los Angelesa 2019. godine. I dok se Blade Runner etičkim i egzistencijalnim pitanjima bavi kroz svojevrsnu “bio-robotiku”, Brainstorm to čini kroz nešto što podsjeća na VR, uz prikaz hakiranja združenih snaga državne i korporativne vlasti.

Prije nego krenem dalje dajem i obavezni SPOILER ALERT, za one koji ne vole znati pojedinosti prije nego i sami pogledaju film. Ali ako ste kao ja, ne bi vam sljedeći redci trebali ništa pokvariti u doživljaju. Continue reading

Bruce Bethke – Cyberpunk (1983)

bethke-cyberpunkKratka priča koja je dala ime čitavom estetskom pravcu ostala je među slabije eksponiranim djelima cyberpunka. Izvorno napisana 1980. godine, prvi put je objavljena tri godine kasnije u američkom SF časopisu “Amazing Stories” za studeni 1983. (Vol. 57, Nr. 4). Sken iz časopisa besplatno je dostupan u PDF formatu na autorovom webu.

Kroz desetak stranica časopisa, Cyberpunk se bavi grupom tinejdžera koji su pubertetsku delinkvenciju s ulice premjestili na računala i računalne mreže (a.k.a. “cyberspace”, mada se taj pojam u priči ne koristi), koristeći se često i svojevrsnim mobilnim računalima. Pritom nije na odmet podsjetiti se da u periodu od 1980. (kad je priča pisana) do 1983. (kad je objavljena) još nije postojao moderan internet, ali cyberpunk pisci su ga već teoretizirali i zamišljali, najznačajnije vjerojatno Vernor Vinge u svom kratkom romanu True Names (gdje je uz Internet zamišljana i teoretizirana već i virtualna stvarnost).

Moram priznati da sam prvu ili prve dvije stranice nešto sporije iščitavao. Ne samo da se radnja odvija u nekoj bliskoj budućnosti u kojoj već postoje razni zamišljeni novi uređaji i naprave sa svojim nazivima pa je trebalo pohvatati na što se koji pojam odnosi, nego se i autodijegetski pripovjedač i protagonist (Mike), k tome, koristi zanimljivim slengom svoje grupe, u kojem tehnički leksemi, a ponekad i morfemi, najnormalnije služe i za označavanje stvarnosti u fizičkom prostoru, ne nužno vezano za računala. Tako se kava zove “caffix”, promatrati se kaže “skenirati”, primijetiti/uočiti/razotkriti je “to flag”, izdati (se)/odati tajnu kaže se “to glitch” i tome slično. Continue reading