Nije samo desnica ta koja u zadnje vrijeme Hrvatsku vraća u devedesete ili ranije u prošlost, ovaj problem danas zahvaća čitavu našu kulturu i ljevica nije imuna. Dapače, može se zadnjih godina primijetiti jedna nazadna tendencija u estetičkom i poetičkom ukusu ljevice, koja sistematski preferira prošlost pred budućnošću. Na proslavama i zabavama, ali i na prosvjedima se tako redovito insistira na staroj dobro znanoj (i često lošoj) glazbi. “Festival poezije otpora” u Zagrebu nije dao prostora novim autorima, nego je nudio recitacije tekstova autora iz srednjoškolskih čitanki. Titoistička ikonografija je postala uobičajena po profilima na društvenim mrežama. Projekt samoupravnog nogometnog kluba je čak i službeno uzeo ime NK Zagreb 041, prizivajući time prošla vremena Titove Jugoslavije, umjesto da projicira neko bolje društvo budućnosti. Kada se prije otprilike dvije-tri godine počelo pričati o povratku devedesetih godina – u vezi s porastom uglavnom homofobičnog i nacionalističkog antimanjinskog stava u Hrvatskoj – domaća je ljevica zamahala npr. Arkzinom, kultnim časopisom također iz devedesetih. Reklo bi se da je ljevičarska kultura zapela u prošlome stoljeću. Continue reading “Tko je ubio Majakovskog?”