Već smo pisali o originalnom filmu Blade Runner iz 1982. i za početak želim odmah razjasniti da smatram da taj film odlično funkcionira kao samostalna cjelina i da mu nije potreban nikakav nastavak. Ipak, ove je godine objavljen i upravo u kinima igra i nastavak u režiji Denisa Villeneuvea – Blade Runner 2049. Ridley Scott je u ovom slučaju sudjelovao u produkciji filma, kroz svoju produkcijsku kompaniju Scott Free Productions.
Što iz znatiželje, što iz ljubavi prema cyberpunku, odlučili smo pružiti priliku ovome filmu i pogledati ga u kinu, dok je još svjež. U nastavku možete pročitati neka od glavnih zapažanja i dojmove nakon povratka iz kina.
Udaljavajući se od književnog predloška Philipa K. Dicka, radnja se u novom filmu odvija 30 godina nakon događanja iz prvog filma. Opet se krećemo uglavnom po tmurnom Los Angelesu i okolici, ali ovaj put se po ulicama uz engleski i kineski jezik iz prvog filma, čuju i vide još i ruski i japanski i još čitav niz drugih jezika koje nisam sve isprve prepoznao. A uz replikante uvodi se i lik koji je hologram. I odmah da upozorim, sve što ću pisati dalje od ove točke, moglo bi biti doživljeno kao “spoiler”, pa dajem odmah i “alert” za one koji u osjetljivi na to. Continue reading “Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban”
