U vremenima rastuće militarizacije Europe, podgrijanih napetosti u bivšoj Jugoslaviji, raznih ratova od Ukrajine do Palestine, Sirije i diljem svijeta i obnovljenog straha od još jednog svjetskog rata, predlažemo jednu prigodnu plejlistu: Najljepše pjesme protiv rata i vojske. Pjesme su to koje nas na umjetnički način podsjećaju zašto se odričemo ratnohuškačke propagande, zašto ne pristajemo na ratove među državama i imperijalnim blokovima i zašto odbacujemo instituciju vojske i nametanje njenog organizacijskog modela na šire društvo.
Za one koji traže i direktno politički podsjetnik, objavili smo nedavno i FAI-ev apel za novi međunarodni anarhistički manifest protiv rata, uz koji i sami pristajemo. Ako već niste, preporuka je svakako da ga pažljivo pročitate. A ono što slijedi je naš prijedlog pjesama za soundtrack borbe protiv ratova i vojske.
- KUD Idijoti – Jebem ti rat
Za početak jedna kratka, jasna i glasna. Jebem ti rat! A onda možemo nastaviti s raznim elaboracijama. “Postoji li pjesnik veći koji će to ljepše reći?”
- One World Orchestra (The KLF) – The Magnificent
The KLF nakon KLF-a, One World Orchestra su bili među umjetnicima koji su 1995. godine sudjelovali u inicijativi organizacije War Child da se u jednom danu snimi kompilacija za humanitarnu pomoć Bosni i Hercegovini i drugim tada ratom pogođenim zonama.
Ova nam je pjesma interesantna zbog gorkoslatkog okusa kojim slavi otpor protiv rata iz zemlje agresora, spominjući i citirajući beogradski radio B92, koji je u tom periodu predstavljao važan glas otpora Miloševićevom režimu. Trijumfalnu melodiju iz Veličanstvenih sedam prati, međutim, jedna pesimistična primjedba: „Humans against killing sounds like junkies against dope.”
- Litfiba – Guerra
Talijanski se bend Litfiba u svojoj dark fazi u osamdesetima mnogo bavio kritikom vlasti i „Guerra” je jedna od njihovih najranijih stvari, koja o ratu govori vrlo generički i simoblički, na način da se bilo koji rat može u njoj prepoznati. Poetički naglasak je na ratnoj konfuziji, u kojoj se više ne zna zašto je rat uopće pokrenut niti koja je strana agresor, a koja se „brani”; svaka vojska je tek gomila sijena „crnih ljudi” koji bez razloga stradavaju zajedno s okolnom populacijom.
- Crass – Fight War Not Wars
Ova kratka i minimalistička pjesma može lako zbuniti nekoga tko nije upućen u rad grupe Crass ili u anarhističku filozofiju i prateće joj propagandne slogane. Crass je, naime, jedna od prvih (ako ne i prva) anarchopunk grupa, što znači da su bili izrazito antimilitaristički i pacifistički orijentirani. Što onda znači „fight war not wars”? Anarhizam promiče mir među narodima, ali ne prihvaća mir među klasama, dokle god klase postoje. U tome svjetlu, ova pjesma može biti shvaćena kao poziv na borbu protiv izrabljivanja i vlasti, umjesto ratovanja za interese buržoazije.
- Crass – Women
Ova se pjesma direktno nadovezuje na prethodnu – i na samom albumu The Feeding of the Five Thousand ove dvije pjesme idu jedna za drugom. Pjesma „Women” povezuje problematiku patrijarhata s problematikom izrabljivanja i s problematikom ratova. Ističe se kako i žene i muškarci plaćaju svojim tijelima, a završava ponovljenim pozivom: „Fight war not wars!”
- Paraf – Želim biti vojnik
Paraf nam u ovoj pjesmi daje jedan mračan prikaz praznine i ludila militarizma, koji vojnike i javnost uvjerava da upravo to ludilo i praznina predstavljaju smisao, razumnost i zdravlje. Zanimljiva je i činjenica da iako ovu pjesmu pjevaju i muškarac i žena zajedno, ona je svejedno u cijelosti napisana i izvođena isključivo u prvom licu jednine muškog roda, jer takav kontrast čini uočljivijim suštinski patrijarhalni karakter vojske i militarizma, pogotovo dok pjevačica Vim Cola izvodi refren: “Ja sam zdrav!”
- Poison Girls – Take the Toys
Malo tko je sposoban stopiti zrelo i toplo majčinsko izražavanje sa stilom protestne pjesme bez da to zvuči patetično, a Vi Subversa iz grupe Poison Girls je zaista i autorica i osoba kao malo tko. U ovoj pjesmi majčinski poziv na razoružanje („Take the toys from the boys”) dolazi istovremeno i kao opomena na mladost i naivnost prosječnog vojnika i kao kritika patrijarhalne uloge i položaja majke, od koje se očekuje da rađa i šalje svoje sinove u ratove, a istovremeno je i kritika patrijarhalnog odgoja, unutar kojeg se već od djetinjstva dječake igrom uči nasilju i vojničkom mentalitetu. Osim toga, pjesma ukazuje još i na povezanost ratova s kapitalističkom proizvodnjom u kolonijama, karijerizmom i političkom represijom kod kuće, kao i na eksploataciju umjetnosti u propagandne svrhe – kako za, tako i protiv režima.
- Nena – 99 Luftballons
Jedan od najpamtljivijih hitova iz osamdesetih godina, iz kategorije pjesama koje nisu na engleskom jeziku. Mnogima je ova pjesma poznata i mnogima je vesela, ali mnogi se još uvijek začude kad ih netko upozori da se radi o pjesmi koja polumetaforički – poludoslovno poziva na sabotažu i direktnu akciju protiv ratova i vojski. Gore baloni, dolje avioni!
- Fabrizio De André – Girotondo
Ova pjesma u formi i maniri dječjeg kola, izvedena u suradnji s dječjim zborom, upozorava nas na to da do ratova dolazi i zbog pedantne poslušnosti onih koji izvršavaju naredbe. Njihov bi neposluh mogao spriječiti ratove i stradavanja, ali do toga ne dolazi pošto se, kao što i Vi Subversa upozorava, vojnički i ratni mentalitet usađuje već od djetinjstva. Zbog toga čim jedna generacija uništavajući sve pred sobom odumre u svojim ratovima, mlađa se generacija veselo već priprema za svoje. I začarani krug se nastavlja.
- Odpadki civilizacije – Vojna – Smrt
Najminimalističkija pjesma s popisa dolazi sa ljubljanske hardcore punk scene iz osamdesetih. Tekst je naprosto „Vojna! Smrt, smrt, smrt!” „Vojna” je slovenska riječ za rat. Rat-smrt, dakle. Relacija je potpuno očigledna i jasna.
- Prljavo kazalište – Moj je otac bio u ratu
Jedna od najboljih pjesama Prljavog kazališta ikada, napisana i snimljena dok su još bili pankeri, ukazuje na razočaranje koje tipično slijedi nakon rata, čak i onda, ili pogotovo onda, kada se priključivanje jednoj strani rata činilo opravdanim i ta strana pobijedi. Kada pobjeda u ratu pojede revoluciju, ono što ostane je stari svijet u ljusci novog – i duboko razočaranje onih koji su se borili za novi svijet, a ne za njegovu ljusku.
- Chumbawamba – Hanging on the Old Barbed Wire
Radi se zapravo o pjesmi koju su izvorno pjevali britanski vojnici u 1. svjetskom ratu i zapravo ni ne znam postoje li snimke iz tog razdoblja, a od kasnijih snimki, Chumbawambina verzija jedna je od najboljih. Radi se o pjesmi koja prolazi kroz vojnu hijerarhiju odozgo prema dolje govoreći gdje se koji časnik nalazi za vrijeme rata. Svi osim običnog vojnika nalaze se jedući, pijući ili uređujući se sklonjeni negdje na sigurnom od fronta, dok se običan vojnik može naći kako visi na bodljikavoj žici.
- Borghesia – Tako mladi
U ovog klasičnoj Borghesijinoj pjesmi vojnici plutaju mrtvi pri dnu mora ili oceana dok se na površini čuje limena glazba koja svira himnu među galebovima koji kidaju i jedu komadiće tih mrtvaca. U ratovima omladina gine u ime države na korist vlastitih izrabljivača.
- The Clash – Inoculated City
Ako je ranije poslušana tradicionalna vojnička antimilitaristička pjesma kroz vojnu hijerarhiju prolazila odozgo prema dolje, ova pjesma od Clasha kroz istu hijerarhiju prolazi odozdo prema gore, ovaj put ističući ekonomski motiviranu poslušnost kroz cijeli taj lanac, unatoč tome što nitko, ni na jednoj razini od običnog vojnika do Vlade, nije zaista upoznat razlozima za odlazak u rat. Na svakoj se razini izvršavaju naredbe bez da ih se preispituje, čime razlozi za njihovo izvršavanje ostaju transcendentno mistificirani do nepostojanja – ali mašina se svejedno ne gasi.
- Poison Girls – The Offending Article
Još jednom Poison Girls, ovaj put u pjesmi koja objedinjuje problematiku militarizma i ratova s problematikama patrijarhata, prostitucije, izrabljivanja i specizma na način koji bi se, bojim se, u atmosferi sukoba između „lijeve” i „desne” političke korektnosti, mogao danas doživjeti još i kontroverznijim nego što je to bio slučaj u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Po meni, to je jedna od najboljih pjesama ove grupe.
- Fabrizio De André – La guerra di Piero
Nije mogla ovakva plejlista proći bez ove Faberove pjesme, koja ističe da su različite boje na njihovim uniformama jedina razlika između dva protivnička vojnika, oba prisiljena da ubiju ili budu ubijeni za interese koji su im tuđi i daleki.
- Atari Teenage Riot – The Future of War
Naslovna pjesma s legendarnog djelomično zabranjenog albuma grupe Atari Teenage Riot iz 1997. nudi dvoznačan prikaz budućnosti u ratu. Rat ovdje može biti među državama ili imperijalnim blokovima ili među klasama. Svatko za sebe bira u čemu će i kako sudjelovati, ali zaključak ostaje: „The future is war!” Pjesma je uvrštena na račun njene vlastite vrijednosti, ali na 128-bit ne podržavamo i kategorički se ograđujemo od ATR-a koji danas prodaju NFT-jeve i koketiraju s laissez-faire politikama.
- The Mob – No Doves Fly Here
(Bijeli) golub je općeprepoznatljiv simbol nade i mira, s dugom tradicijom od biblijskih tekstova skroz do Picassove grafike povodom Svjetskog mirovnog kongresa u Parizu 1949. godine pod pokroviteljskom Kominforma pa sve do današnjih dana, u kojima još uvijek povremeno viđamo taj simbol u vezi više ili manje uvjerljivih apela za mir u zonama koje su trenutno u ratu, kao što su Palestina ili Ukrajina. U ovoj nam pjesmi The Mob prikazuju svijet u kojem, metaforički, golubova nema, jer smo u permanentnom ratu, koji nikada nismo tražili.
- Poison Girls – Take the Toys (Reprise)
Anarchopunk scena osamdesetih godina bila je toliko preplavljena antiratnim pjesmama, da su Poison Girls osjetili potrebu protestirati i protiv samih pjesama o bombama i marševa za mir: „No! Not another bomb song! / No! Not another peace march!” Ali čak ni u ovom trenutku autoironije Vi Subversa nije propustila priliku da istakne jedan važan uvid: „Think about it! With all the money they spend on nuclear weapons, there still isn’t a safe and reliable contraceptive!” Poanta je u održavanju kritičkog uma oštrim, protiv uljuljavanja u samozadovoljnost radikalnog folklora.
- Crass – They’ve Got A Bomb
I zato ćemo ipak poslušati još jednu ili dvije pjesme o bombama. Ova pjesma iz Crass radionice odlično oslikava paranoičnu atmosferu „atomskog straha”, koji nam se nakon Hladnog rata danas opet nameće u kontekstu aktualnog rata u Ukrajini. Refleksivna pauza u potpunoj šutnji i vokala i instrumenata u prvoj polovici pjesme postala je najprepoznatljivijim dijelom ove pjesme. Time je ova pjesma postigla jednu od najglasnijih šutnji u povijesti rokenrola.
- Bisca99Posse – La bomba intelligente
Ova pjesma je priča o politici i interesima koji se vrte oko proizvodnje oružja i pokretanja ratova, kao i o tome kako bi se u svemu tome ponašala jedna zaista pametna bomba, koja je u ovoj pjesmi dobila i ime – Carmela. Naravno, Carmela se okreće protiv svojih pošiljatelja i obrušava se na njihovo peterokutno sjedište.
Pjesma je inače od grupe Bisca, ali ovdje vam nudimo legendarnu live verziju u suradnji s grupom 99 Posse na njihovoj zajedničkoj turneji „Incredibile opposizione tour” 1994. godine.
- Boris Vian – Le Déserteur
Najpoznatija pjesma Borisa Viana je pisana u obliku pisma koje otvoreno prkosi predsjedniku republike i njegovoj općoj mobilizaciji za vojsku i odlazak na front, kojoj suprotstavlja opći poziv na neposluh i dezertiranje, dok predsjedniku predlaže da prolije sam svoju krv, ako mu je do toga zaista stalo.
- Cesare Bermani – Gli anarchici noi siamo di Milano
Ova tradicionalna pjesma milanskih anarhista podsjeća na to da je antimilitarizam među suštinskim elementima anarhističke filozofije, što ne podrazumijeva nužno slijepi pacifizam, jer ista pjesma govori i o anarhističkoj spremnosti i na oružanu borbu protiv vladajuće klase. Sasvim ukratko, protiv ratova među narodima i protiv mira među klasama, za međunarodnu solidarnost proletarijata do ukidanja klasnog društva.
- K Foundation Presents The Red Army Choir (The KLF) – K. Cera Cera (War Is Over If You Want It)
Za kraj, opet provokativni KLF, ovaj put potpisani kao K Foundation, u suradnji s tzv. Zborom Crvene armije, spajajući dvije već poznate pop pjesme u zborsku antiratnu himnu, koja opet potencijalno sugerira masovno dezertiranje kao dio rješenja za prekid ratova. Pjesma je navodno izvorno zamišljena za objavu povodom uspostavljanja mira u svijetu — ali to se uporno ne događa. Zato su je kompromisno ipak objavili 1993. u Izraelu i Palestini, u svrhu ohrabrivanja tada sramežljivo pokrenutog mirovnog procesa između ove dvije strane. Danas, nažalost, znamo da ovi pregovori nisu polučili dugotrajan uspjeh i Palestina/Izrael je danas još uvijek ratna zona, u kojoj se pomirenje smatra subverzijom. I skupa sa svim ratovima koji se po svijetu trenutno odvijaju ili prijete da buknu, još smo uvijek daleko od uspostavljanja mira u svijetu. Ali ova nas pjesma i dalje, kao kakav zapušten spomenik NOB, neumorno podsjeća i poziva: „War is over if you want it.”
Početna stranica plejliste nalazi se ovdje: https://youtube.com/playlist?list=PL-jvAKcINd03ZyfBkLPWS_VoUk4-yszuJ
Ako je vaša omiljena mirovna ili antimilitaristička pjesma izostavljena, recite nam koja je to dolje u komentarima – ova lista nije nipošto konačna. Štoviše, izgledno je da smo zaboravili i poneki od svojih favorita.