Angelspit – Cult of Fake

Anglespit -- Cult of Fake, naslovnicaTočno deset godina nakon objave svog službeno prvog albuma (Krankhaus, objavljen 6.6.2006.), “new school” industrial projekt Angelspit objavio je svoj novi album naslovljen Cult of Fake. To je ujedno i njihov šesti studijski album, ne računajući Nurse Grenade iz 2004. koji se iz nekog razloga vodi kao EP.

Preko svojih službenih kanala na društvenim mrežama Angelspit su Cult of Fake najavljivali kao njihov “prvi dance album”. Najava je i ispunjena po pitanju “dancea”, ali nije bilo moguće ispuniti je i po pitanju “prvog” takvog albuma. Naime, smatram da je njihova glazba općenito vrlo plesna, tako da naglašena plesnost ovog albuma sama po sebi i nije neka novost. Treba ipak priznati da su na ovome albumu više nego inače prisutni neki zvukovi koje bismo inače očekivali kod običnog EDM-a, ali zbog spajanja tih zvukova s hardcore ritmovima, mračnim industrial atmosferama i tipično endželspitovskim vokalima i dalje ne bih očekivao čuti nijednu pjesmu s ovog albuma u prosječnoj diskoteci. Možda, i to jako veliko MOŽDA, bi se jedino pjesmu On the List (She’s Not) moglo očekivati u takvome ambijentu, ali i to teško. Upravo se u tome očituje i snažno pankerski stav ovog albuma.

Takvome dojmu doprinose i tekstovi. Kao i u najboljoj tradiciji (post) punk i industrial estetike, Cult of Fake se također bavi političkim temama na način koji neće ostaviti dojam puke političke propagande. Pjesme su na ovom albumu na tragu asocijativnog pisanja, citiranja, intertekstualnosti, autoreferencijalnosti, found poetry i ostalih tehnika koje možemo vidjeti i kod (neo)avangardne (ali i postmoderne) poezije. Dok je Cult of Fake još bio u izradi, Zoog Von Rock (tekst, vokal, elektronika) je po društvenim mrežama pisao npr. da su tekstovi za ovaj album u velikoj mjeri kolaž komentara fanova i hejtera na njihovim službenim kanalima komunikacije, kao i razgovora koje bi načuo prije i poslije koncerata.

Kao rezultat, radije nego da serviraju politički pamflet ili moralnu propovijed, ovi tekstovi iznose niz slika, pitanja, izjava kao svojevrsne emocionalne okidače koji bi slušatelja/čitatelja bilo kojeg profila mogli ili uvrijediti ili natjerati na aktivno promišljanje i donošenje vlastitih zaključaka. Ova bi činjenica mogla smetati ljubiteljima jasne i nedvojbene pjesničke komunikacije, tako da se definitvno ne radi o materijalu za takvu publiku.

Dojam kaotičnosti tekstova i bučnost glazbe uz koju su pjevani odlično se prožimaju. I tu svakako valja pohvaliti i dvostruki vokal, koji je postao zaštitni znak Angelspita. Mnoge njihove pjesme, kako na ovom albumu tako i prije njega, često se koriste ili dvama vokalima ili dvokanalnim snimanjem istoga vokala, s tim da svaki vokal ili kanal izvikuje isti tekst istovremeno s drugim, ali svaki na svoj način, u različitim tonovima, drugačijim emocionalnim nabojima i sl., što ostavlja neki dojam podvojenosti koji u ovakvoj estetici zvuči upravo pogođeno. Ovo je, dakako, još i bolje funkcioniralo dok je u bendu još bila i Amelia Arsenic (a.k.a. Destroyx, vokal i elektronika), jer je dvostruki muško-ženski vokal ostavljao još i snažniji dojam. Ipak, Zoog Von Rock se i sam u tome itekako dobro snalazi.
Svojevrsnu podvojenost kod slušatelja posebno izaziva i pjesma Disaster Porn, koja kroz veselu melodiju i ritam govori o zapravo tmurnoj temi proizvodnje pristanka kroz fetišiziranje katastrofa, dakle – “disaster porn”.

Sve u svemu, Cult of Fake je jako dobar album, ali ne odskače ništa bitno od dosadašnjeg rada Angelspita. S obzirom na datum objave, točno deset godina nakon prvog albuma, usporedba s počecima aktivnosti benda je neizbježna. U tom smislu, drago mi je vidjeti odmak od nekadašnjeg fetišiziranja ludih doktora i medicinskih sestara i neuspjelih medicinskih eksperimenata, u korist većeg fokusa na političkoj estetici, koja je također bila prisutna od samih početaka.
Tvrda, ali plesna elektronska glazba, istovremeno mračna i poticajna, ostaje konstanta kod Angelspita, s malim varijacijama koje su dovoljne da iz albuma u album ne bi dosadili, ali ne tolike da bi udaljili fanove nesklone drastičnim promjenama.

Cult of Fake je dostupan za preslušavanje i kupnju na Bandcampu. A nakon što preslušate album, možete pogledati i prvi spot sa ovog albuma, za pjesmu New Devil, koji dodatno ističe opću orijentaciju benda ka suvremenosti:

Dostupni su još i “lyric videos” za Cult of Fake – zanimljivi minimalistički video radovi s tekstovima pjesama proizvedeni u suradnji Angelspita i Videopunksa. Sav službeni video materijal vezan za Cult of Fake dostupan je ovdje.