Piše: Franko Burolo
Na jesenski ekvinocij prvi hrvatski muzej informatike Peek&Poke u Rijeci proslavio je svoj deseti “rođendan” dovodeći u Palach legendarne pionire industrial glazbe Clock DVA. Bend je osnovan 1978. godine u Sheffieldu (UK) i svoj prvi album (White Souls in Black Suits) objavljuje 1980. godine za Industrial Records – nezavisnu etiketu koju je vodila grupa Throbbing Gristle i po kojoj je čitav ovaj glazbeni pravac dobio ime. S vremenom je kroz osamdesete njihova glazba progresivno poprimala i plesni karakter EBM-a, što je prevladavalo i na riječkom nastupu.
Riječki muzej informatike Peek&Poke otvoren je 22. rujna 2007. godine. Na prostoru od tristo kvadratnih metara u centru Rijeke izloženo je preko tisuću eksponata svjetske i hrvatske povijesti IT-a. Pored uloge muzeja, ideja Peek&Pokea je i stvoriti omiljeno mjesto okupljanja računalnih entuzijasta radi učenja i zabave. No u petak 22. rujna 2017. godine Peek&Poke je u svojim prostorijama okupio i niz ljubitelja industrial glazbe.
U 18 sati su Clock DVA bili dostupni u Peek&Pokeu za autograme, fotkanje, kratke razgovore i sl. Tom smo prilikom doznali da su u pripremi čak dva nova albuma, koja bi trebala izaći tijekom 2018. godine. Osim toga, članovi su benda rekli da su sretni što su se odazvali pozivu osnivača muzeja da sviraju u Rijeci. Pritom nije na odmet naglasiti da Clock DVA trenutno nije na turneji pa je ovo bio poseban nastup posvećen isključivo godišnjici Peek&Pokea.
Nakon druženja u Peek&Pokeu, mjesto radnje postaje riječki klub Palach, gdje se za zagrijavanje pobrinula lokalna DJska grupa The Klinik Conspiracy. Kao predgrupa nastupali su također lokalni illbient noiseri DAW breaks. Vrlo zanimljiva glazba, moram reći, svakako nešto što preporučam da poslušate (potražite ih na Bandcampu), ukoliko volite “aktivnu” i bučnu ambijentalnu glazbu. Međutim, nastup im je bio pomalo monoton bez projekcija ni koreografije ni nikakvih drugih sadržaja osim dvojice glazbenika koji proizvode, doduše, vrlo interesantnu buku. DAW breaks su ovom prilikom i prodavali svoje CD-je, a sav prihod išao je na račun azila za pse riječkog Društva za zaštitu životinja.
Clock DVA su počeli nešto kasnije od predviđenog, jer su zbog nekih tehničkih poteškoća brzinski još ponovili tonsku probu prije nastupa. Izvodili su pretežno svoj EBM repertoar pa mi je bilo pomalo neobično koliko je publika mirno cupkala na mjestu – nisam vidio nikoga da se baš rasplesao. Ekipa se možda zabuljila u hipnotizirajuće vizualizacije projicirane u pozadini. No to je zapravo samo doprinosilo tjeskobnoj atmosferi kasnokapitalističke tehno-distopije, na koju njihova cyberpunkoidna estetika upozorava. Nekakva “špica” večeri je, čini mi se, bila kad su krenuli zvukovi skladbe Sound Mirror, koje je očito većina prepoznala pa je atmosfera postala nešto življa.
Jako mi se sviđa što su na pozornici sva tri aktualna člana benda stajala na istoj razini dok su svirali, bez “frontmena” dakle, što je moglo značiti da nastupaju kao tri jednaka člana. Međutim, istina je da je osnivač benda Adi Newton stajao u sredini i zadnji izlazio na pozornicu, čime se malo razbio taj koncept poništenja frontmena… Isto tako, ali pretpostavljam da je to bilo do konfiguracije pozornice, a ne do namjere benda, svjetlo projektora udaralo je samo na dvojicu glazbenika, dok je treći, Maurizio Martinucci Tez, ostao u mraku lijevo od Newtona… Ozvučenje je pak bilo odlično i tu nemam prigovora – glasno, ali ugodno uhu i svi su se tonovi podjednako dobro čuli.
Clock DVA su svirali nekih sat i pol vremena, nakon čega su za buku opet bili zaduženi DJ-evi iz The Klinik Conspiracy do zatvaranja kluba.
Sve u svemu, bila je to jedinstvena prilika za vidjeti u živo ove pionire industriala, koji nažalost nisu mnogo poznati u Hrvatskoj. Ipak, Palach je pristojno popunila probrana publika poznavatelja iz raznih krajeva Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja.
