Ljeto je vrijeme u kojem mnogi traže literaturu za ubijanje vremena u trenucima mira na plaži ili u tranzitu na busu, vlaku ili avionu ili u bilo kojim trećim trenucima mira koje mnogi uspijevaju lakše pronaći ljeti, nego u drugim godišnjim dobima. Iako smo već na pola ljeta, nekima od nas je tek ovaj tjedan počeo. A ponekad je i pitanje koliko je on ikome doista odmor… no, ostavimo tu specifičnu temu za neku drugu priliku. Činjenica ostaje da sam tek sada uspio naći malo vremena da složim kratak tekst o preporukama za vaša ljetna čitanja pa krenimo redom…
Herbert Read – A One-Man Manifesto (and other writings for Freedom Press), Freedom Press, London 1994.
Herbert Read (1893-1968) je poznat najviše kao kritičar i povjesničar likovne umjetnosti. Nešto je manje znan i kao kritičar književnosti i pjesnik te kao sveučilišni nastavnik, pedagog i filozof. A bio je i anarhist.
Ova knjiga okuplja tekstove koje je Herbert Read objavljivao u periodičnim publikacijama Freedom Pressa, jednoga od najstarijih postojećih i kontinuirano aktivnih anarhističkih izdavača, s kojim je Read više godina surađivao, i to u vrlo značajnom periodu — za vrijeme i oko 2. svjetskog rata. Tako da ova knjiga dođe i kao snažan podsjetnik na antimilitarstičke temelje anarhizma, koje je, čini mi se, čak i sâm Freedom Press pomalo zaboravio nakon ruske invazije na Ukrajinu, iako su za vrijeme 2. svjetskog svjetskog rata bili notorni po tvrdoglavom objavljivanju upravo antimilitarističke propagande, protiv obje strane u ratu, prvenstveno u časopisu „War Commentary”.
Između antiratnih i antimilitarističkih komentara, podrške španjolskim anarhističkim i antifašističkim izbjeglicama, najava i recenzija knjiga, javnih rasprava, nekrologa, podrške hapšenim britanskim antimilitaristima i sličnih sadržaja, ovdje se nalaze i neki poznatiji i vrlo važni Readovi eseji, kao što su „The Education of Free Men” (Obrazovanje slobodnih ljudi), „A One-Man Manifesto” (Manifest jednog čovjeka) i „Art and the Evolution of Man” (Umjetnost i evolucija čovjeka). A tu su i dva pjesnička teksta, jedan je elegija o porazu u Španjolskoj, a drugi je unatoč temi ipak optimističniji, o Kropotkinovoj smrti, nakon koje mnogi i dalje slijede put do „bogatih zemalja”, kojim je ovaj prvi krenuo.
Kao i u svačijoj, tako ćemo i u Readovoj biografiji naći neke podatke koji nam se neće naročito svidjeti, kao npr. prihvaćanje viteške titule za zasluge u književnosti, nakon čega je pretežno pao u nemilost većine anarhista u UK-u. No, ostavimo moralizme po strani (ili tko je doista nevin neka baci prvi kamen) i dopustimo ovim tekstovima da govore sami o sebi i dopustimo im da nam kažu ono što i danas oni važnoga komuniciraju. Jer u svakom slučaju, radi se o štivu koje je danas ne samo historijski interesantno, nego je ponovno i aktualno, u atmosferi opet rastućeg autoritarizma, militarizacije i ratnog huškanja.
Zadnje dvije Readove rečenice u ovoj knjizi kažu: „I regard war as the curse of humanity and governments as the instruments of war. I shall as always work unceasingly to abolish those social and economic institutions which exclude love and foster hatred.” (Smatram da je rat prokletstvo čovječanstva i da su vlade sredstvo rata. Ja ću kao i uvijek neprekidno raditi na ukidanju onih društvenih i ekonomskih institucija koje isključuju ljubav i njeguju mržnju.)
Carmelo Albanese – C’era un’Onda chiamata Pantera, knjiga i DVD, manifestolibri, Rim 2010.
Za one koji čitaju talijanski, odličan i vrlo zanimljiv uvid u vjerojatno prvi u nizu europskih masovnih i studentskih pokreta koje službena kultura želi zaboraviti jer se ne uklapaju u sliku navodnog nestanka klasnog sukoba nakon pada Berlinskoga zida i trijumfa liberalnog kapitalizma.
Godine 1990. talijanski studenti suprotstavili su se novome zakonu koji je otvarao vrata komercijalizaciji i privatizaciji sveučilišta, koje su tada, barem u Italiji, bile praktički u povojima. Fakultet po fakultet, uskoro su po cijeloj zemlji bila zauzeta i blokirana čitava sveučilišta, čak i ona golema, kao što je bila rimska „Sapienza” i blokade su trajale mjesecima. Ova knjiga i prateći dokumentarni film na DVD-u prikazuju događaje, motive, razvoj, raspad i ostavštinu ovoga pokreta upravo iz perspektive sudionika, studenta Filološko-filozofskog fakulteta (Facoltà di lettere e filosofia) Sveučilišta „La sapienza” u Rimu. Zanimljivo je vidjeti kako su sva ključna pitanja koja su otvorili talijanski studenti 1990. godine nastavila biti aktualna i kroz tzv. „antiglobalizacijski pokret”, kao i kroz kasnije studentske pokrete u Italiji i Europi pa tako i u Hrvatskoj (2008. – 2010.) i jezivo je kako sve do danas ništa ne gube na aktualnosti, nego dapače, stanje se pogoršalo.
Naslov (Bio je Val zvan Pantera) se referira na dva masovna studentska pokreta u recentnoj talijanskoj povijesti, tzv. „Pantera” iz 1990. godine, što je centralna tema ove knjige, i tzv. „Onda” (Val), iz 2008. godine, koji pospješuje dijakronijsku perspektivu ovoga kritičkoga povijesnoga svjedočanstva. Do momenta kada je 2008. buknula Onda/Val, većina studenata nije više ništa znala o Panteri iz 1990. godine, a ni danas se ništa više u javnom prostoru ne spominje ni Onda/Val, baš kao ni Pantera. Knjiga se, između ostaloga, bavi i tim organiziranim zaboravom, kako se iz kolektivnog sjećanja mogu izbrisati čitavi masovni pokreti, čak i oni koji su obilježili čitavu generaciju ili više njih.
Vladimir Bartol – Alamut (bilo koje izdanje)
Iz književnosti bih za prvi put preporučio ovaj slovenski roman koji tvrdoglavo odbija prestati biti aktualan. Alamut je prvi put objavljen 1938. godine u Ljubljani, uz miješan prijem kritike, nakon čega počinje 2. svjetski rat i roman ostaje više-manje zanemaren (izuzev srpskog prijevoda iz 1954.) do objave Francuskog prijevoda 1970., nakon čega počinje postepeno rasti međunarodni interes za ovaj roman koji je danas preveden na preko 20 jezika i postao je predmetom brojnih književnih rasprava i analiza po svijetu, pogotovo nakon terorističkog napada u New Yorku u rujnu 2001. godine.
Radi se o romanu koji je istovremeno avanturistički, filozofski, politički, povijesni, psihološki… i vjerojatno sam još ponešto izostavio. Pisan je jednim popularnim stilom, koji naizgled ne odudara mnogo od lagane literature za plažu, ali iznosi sadržaje koji nisu nimalo banalni, nego tjeraju čovjeka na razmišljanje.
Ambijentacija je 11. stoljeće u Iranu pod Seldžučkim carstvom, a radi se o formiranju i usponu nizari ismaili islama i njegovog viteškog reda asasina, sve pod vizijom i vodstvom Hasana Ibn Sabe. Kroz tri glavne paralelne priče, i još niza manjih nadopunjujućih, koje se sve susreću i isprepliću na legendarnoj perzijskoj utvrdi Alamut, problematiziraju se pitanja slobode, vlasti, etike, spoznaje, manipulacije, moći, dobra i zla, vjere, odanosti, ljubavi, estetike, religije, stvarnosti, obmane… Roman vrlo vješto dovodi u pitanje čitateljeva predodređena uvjerenja po svakome od ovih predmeta i sve se to konačno prelama u liku Hasana Ibn Sabe, a sažeto je u ismailijskom načelu: „Ništa nije istinito, sve je dopušteno.”
Autor romana, Vladimir Bartol, slovenac iz Trsta, bio je simpatizer TIGR-a, rane oružane antifašističke organizacije slovenaca i hrvata sa područja Trsta, Istre, Gorice i Rijeke (od tuda ime TIGR), a postoje i nepotvrđene pretpostavke da je održavao i kontakte s njima. Kritičar i povjesničar književnosti Lino Legiša (iz istoga kraja i samo pet godina mlađi od Bartola) smatrao je da je Bartol koristio alegorije iz islamskoga svijeta da bi govorio o fašizmu, antifašizmu i TIGR-u, no stvarnost romana je daleko kompleksnija nego što se iz ove sugestije može učiniti, baš kao što je i sama faktivna stvarnost često mnogo kompleksnija od narativa po kojima se svakodnevno odlučujemo živjeti.
U kontekstu aktualnih događanja u svijetu, pogotovo onih na bliskom istoku, ovaj roman ponovno djeluje kao da je tek nedavno napisan; ali ne samo zbog bliskog istoka – pitanja koja ovaj roman otvara su dakako primjenjiva i na rusko-ukrajinski rat, ali itekako i na trenutno stanje u Europskoj uniji, unutar koje svjedočimo sve snažnijem porastu autoritarnosti i militarizacije.
Hrvatsko izdanje je objavio VBZ u Zagrebu 2006. godine, s prijevodom Josipa Ostija. Postoji i e-knjiga (epub) na izvornome slovenskome jeziku u izdanju založbi Sanje i Ruslica, Maribor 2005.