Ovaj kratak TV film (57 minuta) iz 1985. godine zanimljiviji je nego što bi se očekivalo od ove vrste produkcije. Naime, proizvela ga je britanska produkcijska kuća Chrysalis Visual Programming za potrebe televizije Channel 4, koja je planirala pokrenuti emisiju koju bi vodio fikcionalan AI voditelj. Film je emitiran dva dana prije prvog emitiranja „Max Headroom Showa” i prikazuje porijeklo i nastanak „prvog računalno generiranog TV voditelja” – Maxa Headrooma.
Ništa naročito, reklo bi se na prvu – dugačka reklama za novu TV emisiju. No rekao bih da je ovaj film ipak više od toga.
Jasno, ako ovaj uradak još niste pogledali, a smetaju vam tzv. „spojleri”, pogledajte ga prije nego ovo čitate. Ako ste već pogledali ili vam „spojleri” ne smetaju, slobodno nastavite dalje. Continue reading “Max Headroom: 20 Minutes into the Future (1985)”
Videodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.