Prošli sam tjedan završio s čitanjem jednog od najranijih, a već vrlo hardcore cyberpunk romana – Software Rudya Ruckera iz 1982. Rucker je s ovim romanom dobitnik prve ikada danas prestižne godišnje nagrade za najbolji američki SF roman – “Philip K. Dick Award”.
Roman otvara neke od klasičnih tema cyberpunka, kao što su sebesvjesna umjetna inteligencija i mogućnost digitalizacije ljudskog uma i osobnosti. Što uskoro možda ni neće više biti samo SF, vidi link. Na to se nadovezuju i filozofska i mistična pitanja o slobodi, individualnosti, evoluciji, duši, Bogu, postojanju… Unatoč velikim temama, roman nije pretjerano zahtjevno štivo, nego je čak i pored povremenih kratkih eksperimentalnih izleta i dalje prilično čitak. To ipak ne znači da vas ne bi mogao povremeno i uznemiriti svojim sadržajem. Genijalno je npr. peto poglavlje, koje se u cijelosti bavi pokušajem grupe masovnih ubojica da na živo pojedu mozak jednome od dvojice protagonista. I to je tek početak romana od 28 poglavlja. Continue reading “Rudy Rucker – Software (1982)”