Piše: Franko Burolo
Videodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.
Ako kažem “SF horor”, zamislit ćete Alien ili nešto slično i to bi vas odvelo u poprilično krivom smjeru, iako film tehnički zaista jest SF i horor. Ne može se čovjek osloniti na žanrove… Ne, film je sav na Zemlji, u Torontu u Kanadi, i ništa se vanzemaljsko ni ne spominje i nema nikakvih čudovišta koja bi se parazitski razmnožavala, mada ima i body horrora. Ima i “high tech – low life”, TV, video, piratstvo, snuff, tumor na mozgu, pranje mozga, mutacije, zavjeru, filozofiju… i nemoguće je razlučiti stvarnost od halucinacije.
Redatelj David Cronenberg poznat je kao jedan od začetnika “body horror” filmova, što se primjećuje i u ovome, koji je međutim dobio oznaku “tehno-nadrealizma” – i to vrlo opravdano. No bit će i u ovom slučaju potrebno dati SPOILER ALERT prije nego se krene više o tome govoriti. Continue reading “Videodrome (1983)”