Već smo pisali o originalnom filmu Blade Runner iz 1982. i za početak želim odmah razjasniti da smatram da taj film odlično funkcionira kao samostalna cjelina i da mu nije potreban nikakav nastavak. Ipak, ove je godine objavljen i upravo u kinima igra i nastavak u režiji Denisa Villeneuvea – Blade Runner 2049. Ridley Scott je u ovom slučaju sudjelovao u produkciji filma, kroz svoju produkcijsku kompaniju Scott Free Productions.
Što iz znatiželje, što iz ljubavi prema cyberpunku, odlučili smo pružiti priliku ovome filmu i pogledati ga u kinu, dok je još svjež. U nastavku možete pročitati neka od glavnih zapažanja i dojmove nakon povratka iz kina.
Udaljavajući se od književnog predloška Philipa K. Dicka, radnja se u novom filmu odvija 30 godina nakon događanja iz prvog filma. Opet se krećemo uglavnom po tmurnom Los Angelesu i okolici, ali ovaj put se po ulicama uz engleski i kineski jezik iz prvog filma, čuju i vide još i ruski i japanski i još čitav niz drugih jezika koje nisam sve isprve prepoznao. A uz replikante uvodi se i lik koji je hologram. I odmah da upozorim, sve što ću pisati dalje od ove točke, moglo bi biti doživljeno kao “spoiler”, pa dajem odmah i “alert” za one koji u osjetljivi na to. Continue reading “Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban”
Videodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.
Prošlo je već nešto više od mjesec dana otkad je objavljena zadnja verzija mog primarnog operativnog sustava – Ubuntu. Za one koji eventualno ne znaju, Ubuntu je jedna od najpopularnijih 
Friško objavljen holivudski film nazvan Ghost in the Shell (2017.) mogao bi ostati zapamćen po tome što je digao više prašine nego novca. Film je do kraja prvog vikenda prikazivanja (prošli vikend), doduše, dostigao treće mjesto po zaradi u tom vikendu. No, osim što je to ipak manje od očekivanog prihoda, kontroverze i negativne kritike i komentari koji ga prate još su uvijek bitno glasnije od prihoda na blagajnama. Ostaje dojam da ljudi možda odlaze u kino pogledati film čisto zato da bi si kupili legitimitet da ga poseru.