Liberation Day – prvi dojmovi

Piše: Franko Burolo

Totalno nije idealno pisati još pod dojmom i bez referentnog materijala, zato neću previše gnjaviti, ali ovaj sam film jednostavno morao preporučiti. Kao priča o Laibachovom nastupu u Pjongjangu, što je prvi ikada nastup jednog zapadnog benda u Sjevernoj Koreji, Liberation Day redateljskog dvojca Mortena Traavika i Uģisa Oltea izuzetno je interesantan, uzbudljiv, zabavan prikaz ne samo jednog povijesnog koncerta, nego i razmjene kulturnih šokova između Europe i Sjeverne Koreje, zemlje koja na Zapadu još uvijek predstavlja dovoljnu enigmu da se oko nje ispisuju kojekakvi nategnuti mitovi i legende, koji u pravilu nemaju mnogo veze s tamošnjom stvarnošću. Continue reading

Frank Miller – Rōnin (1983-1984)

Legendarni strip Franka Millera, koji je ovdje istovremeno autor i crteža i priče, izvorno je objavljen u šest svezaka između 1983. i 1984. godine. Radi se o jednom od prvih američkih stripova nastalih pod snažnim utjecajem japanskog i francuskog stripa i predstavlja određenu prekretnicu u daljnjem razvoju stripa u SAD-u i svijetu.

Radi se o načelno SF stripu više-manje cyberpunk pravca s dodatkom magičnih i fantasy elemenata. Ambijentacija je post-apokaliptična, uz prijetnju nove, za čovječanstvo još razornije apokaliptične situacije. Korporacije su preuzele ulogu država, a izvan njihovih teritorija vlada opći barbarizam. Pored toga, strip se bavi i tematikama kao što su “biološko” računalno sklopovlje, AI i singularnost, telekineza, telepatija i slične moći uma i etička uporaba tehnologije… i magije.

Dajem odmah SPOILER ALERT, jer da bih mogao iole suvislo govoriti o Roninu, morat ću spominjati neke prekretnice u radnji, uključujući kraj. Ako vam to kvari doživljaj, prvo pročitajte strip i tek onda pročitajte što ja o njemu imam za reći. Ako vam to ne kvari doživljaj ili ste strip već pročitali, onda samo naprijed. Continue reading

Goto80 – 80864

Goto80 jedan je od onih old school chipovskih glazbenika koji su preživjeli prijelaz sa demoscene (na kojoj je bio aktivan od 1992.) na otvoreniju 8-bit scenu s početka našeg stoljeća. Njegov je zadnji album nazvan 80864 jer se radi o glazbi komponiranoj na sinkronizaciji Rolandove analogne ritam mašine TR-808 i kućnog računala Commodore 64. Da se radi o postupku koji nije ni banalan ni jednostavan, svjedoči i sam autor:

Otkad mi je Kissdub posudio/dao svoj TR-808 prije mnogo godina, htio sam ga sinkronizirati s C-64. Konačno, 2014. godine, Scannerboy je izgradio oko dva tuceta sučelja koja to i čine, a ja sam se uspio dočepati jednoga. Zauvijek sam zahvalan Scannerboyu i našem gospodinu defMON-creatoru, što su omogućili da moj glazbeni setup bude j****o opskuran. Ovdje su neke od stvari koje su ove bebe (i njihovi prijatelji) ispljunule u zadnje 2 godine. Uživajte!” Continue reading

Bruce Bethke – Cyberpunk (1983)

bethke-cyberpunkKratka priča koja je dala ime čitavom estetskom pravcu ostala je među slabije eksponiranim djelima cyberpunka. Izvorno napisana 1980. godine, prvi put je objavljena tri godine kasnije u američkom SF časopisu “Amazing Stories” za studeni 1983. (Vol. 57, Nr. 4). Sken iz časopisa besplatno je dostupan u PDF formatu na autorovom webu.

Kroz desetak stranica časopisa, Cyberpunk se bavi grupom tinejdžera koji su pubertetsku delinkvenciju s ulice premjestili na računala i računalne mreže (a.k.a. “cyberspace”, mada se taj pojam u priči ne koristi), koristeći se često i svojevrsnim mobilnim računalima. Pritom nije na odmet podsjetiti se da u periodu od 1980. (kad je priča pisana) do 1983. (kad je objavljena) još nije postojao moderan internet, ali cyberpunk pisci su ga već teoretizirali i zamišljali, najznačajnije vjerojatno Vernor Vinge u svom kratkom romanu True Names (gdje je uz Internet zamišljana i teoretizirana već i virtualna stvarnost).

Moram priznati da sam prvu ili prve dvije stranice nešto sporije iščitavao. Ne samo da se radnja odvija u nekoj bliskoj budućnosti u kojoj već postoje razni zamišljeni novi uređaji i naprave sa svojim nazivima pa je trebalo pohvatati na što se koji pojam odnosi, nego se i autodijegetski pripovjedač i protagonist (Mike), k tome, koristi zanimljivim slengom svoje grupe, u kojem tehnički leksemi, a ponekad i morfemi, najnormalnije služe i za označavanje stvarnosti u fizičkom prostoru, ne nužno vezano za računala. Tako se kava zove “caffix”, promatrati se kaže “skenirati”, primijetiti/uočiti/razotkriti je “to flag”, izdati (se)/odati tajnu kaže se “to glitch” i tome slično. Continue reading

爆裂都市 (Bakuretsu Toshi, eng. Burst City) (1982)

burst-city-posterNisam pravo siguran zašto se ovaj film redatelja Sogoa Ishiia našao na raznim popisima cyberpunk filmova. Očito da je značajnije utjecao na ovaj pravac, iako mu sam baš i ne pripada. Međutim, ako film baš i nije cyberpunk, punk totalno jest! Ovo je možda najpankerskiji film koji sam dosad pogledao. Npr. početkom filma vidimo ful-kul pankerski sređene članove benda (Battle Rockers) koji prolaze hodnikom do bine ovlaš gazeći po plakatu Beatlesa.

Još ranije, na samom početku, prije scene s pankerima, naglašene su odmah i klasne razlike u kontrastualnom prikazu dvojice lumpenproletera na motoru sa sidecarom, a onda i dvojice bogatih biznismena ili mafijaša sa svojim vozačem i čuvarom u skupom autu, koji se zamalo sudare na cesti s ovima na motoru. I dok su klasne razlike snažno istaknute, razlika između poduzetnika i mafijaša u ovom je filmu stalno zamućena i nejasna. Continue reading

Popcorn Time: Nikad dosta kokica

iconPočetkom prošlog tjedna, na mobitelu mi je iskočio jedan tweet koji me iznenadio: korisnik @popcorntimetv, sa kojeg se nekad oglašavala ekipa sa popcorntime.io i na koji sam u potpunosti zaboravio i da postoji, javlja da je izašla nova verzija Popcorn Timea.

Da se prisjetimo, popcorntime.io je bio fork koji su autori izvornog Popcorn Timea priznali kao svoje nastavljače, a to znači da se radi o slobodnom softveru i komunitarnom projektu. Taj je fork uskoro nakon priznanja postao popularniji od “konkurencije” na Time4Popcorn.eu (danas Popcorn-Time.to). No, popcorntime.io je u listopadu 2015. pod pritiskom represije ugašen, zajedno s YTS-om (YIFY), otkud je popcorntime.io po difoltu dohvaćao filmove. Tu sam u kaosu koji je nastao izgubio trag koji je “pravi”, a koji “krivi” Popcorn Time i mislio da je stvar jednostavno propala, no u novije vrijeme se situacija počela pomalo kristalizirati. Continue reading

De La Soul – and the Anonymous Nobody

coverDe La Soul su zadnje ljeto konačno objavili nov album, realiziran zahvaljujući Kickstrarter kampanji pokrenutoj u 2015. godini. Kampanja je u manje od deset sati prestigla svoj cilj od 110000 američkih dolara, a rezultat je album koji, u naizglednoj kontradikciji s naslovom, okuplja brojne znane goste, “anonymous nobodiese” kao što su Snoop Dogg, Pete Rock, David Byrne, Usher, Damon Albarn i drugi.

Album izlazi četiri godine nakon prethodnog albuma iz 2012., u kojem Plug 3 nije sudjelovao i koncept je bio takav da su si Plug 1 i Plug 2 za taj album uzeli ime First Serve pa je diskutabilno spada li to uopće u glavni niz De La Soul izdanja. Zadnji album prije toga bio je tek The Grind Date iz 2004. Ovo je svojevrstan “comeback”, dakle. Continue reading

Blade Runner (1982)

blade_runner_posterAko za ovaj kultni film redatelja Ridleya Scotta s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi već kažemo da je cyberpunk, nepotrebno je dodatno naglašavati da ima i film noir aspekte, pošto su oni sastavni dio ovog znanstvenofantastičnog estetskog pravca. Ono što ipak upada u oko, međutim, je velika vjerojatnost da film realno nije pravljen imajući cyberpunk na umu. Pravac je u to doba bio tek u povojima i iako je već poprimao prilično jasne konture koje ga definiraju, 1982. godine, kada je objavljen Blade Runner, još uvijek nije “službeno” dobio ime i bio je uglavnom ograničen na književni underground.

Činjenica da se film svojom pojavom, svjesno ili ne, odlično uklopio u ove tada još podzemne tokove SF književnosti, učinila je Blade Runner vjerojatno prvim cyberpunk filmom ikada. Uostalom, snimljen je prema romanu Philipa K. Dicka Do Androids Dream of Electric Sheep? iz 1968., koji se i nalazi na listi djela koja su inspirirala i poslužila kao uzor tada novim cyberpunk piscima.

Postoji čak 7 verzija filma, s većim ili manjim više-manje značajnim izmjenama. Ja sam pogledao i ovdje ću se referirati na “Final Cut” verziju, iz 2007. godine, s kojom je Ridley Scott navodno konačno zadovoljan i ne bi se više trebale raditi dorade. Usput dajem i obavezan SPOILER ALERT. Neću detaljno prepričavati film, ali navodit ću neke ključne scene pa oni kojima to smeta, neka prvo pogledaju film.
Continue reading

Katsuhiro Otomo – Akira (1982-1990)

akira-naslovniceMožda je zaista nemoguće iskreno govoriti o Akiri bez pridruživanja panegiričkom zboru koji ga već prati barem još od 1988. godine, kad je objavljena dugometražna animirana (anime) adaptacija ovog stripskog (manga) remek-djela. Kako to obično i biva, strip je tek nakon adaptacije za veliko platno i sam konačno počeo dobivati zasluženu slavu izvan Japana.

Autor stripa i dugometražne animacije u ovom slučaju je isti – Katsuhiro Otomo, no priče se ipak razlikuju. Uostalom, manga, koji je krenuo već 1982., izlazio je sve do 1990. – još dvije godine nakon što je anime već bio gotov i objavljen. Otomo je strip i pisao i crtao sam pa je cijela stvar išla i nešto sporije.

Nije mi ovdje namjera dati komparativnu analizu između manga i anime verzije, osvrnut ću se samo na strip, koji i sam za sebe itekako zaslužuje svu pažnju. Pokušat ću ovdje dati u grubo i neke osnovne smjernice za interpretaciju nekih aspekata stripa, zbog čeka moram odmah dati i SPOILER ALERT. Ako vam smeta doznati neke detalje priče unaprijed, nemojte čitati ovaj tekst prije nego pročitate strip. Ako ste pročitali strip ili vam ionako ne smetaju tzv. “spoileri” (mene baš oni ponekad zaintrigiraju), onda svakako nastavite čitati. Continue reading

Zvuk glazbe: Laibach @ Špancirfest 2016, Varaždin

Laibach (1)U pomalo neobičnom ambijentu za takav bend, u subotu 20. kolovoza u sklopu Špancirfesta u Varaždinu na Starom gradu nastupali su Laibach.

Pomalo me začudilo kada je do mene stigla informacija o nastupu Laibacha u sklopu Špancirfesta u Varaždinu. Nastupe ove na svaki detalj pažljive industrial grupe sam dosad bio u prilici vidjeti u prostorima kao što su kino zagrebačkog Studentskog centra ili krov Muzeja suvremene umjetnosti, a i zadnji live album koji su objavili sniman je 2012. u londonskom muzeju Tate Modern. Continue reading