cyberpunk – 128-bit

Max Headroom: 20 Minutes into the Future (1985)

Posted on 25/09/2023 by fra128b

Max Headroom poster Ovaj kratak TV film (57 minuta) iz 1985. godine zanimljiviji je nego što bi se očekivalo od ove vrste produkcije. Naime, proizvela ga je britanska produkcijska kuća Chrysalis Visual Programming za potrebe televizije Channel 4, koja je planirala pokrenuti emisiju koju bi vodio fikcionalan AI voditelj. Film je emitiran dva dana prije prvog emitiranja „Max Headroom Showa” i prikazuje porijeklo i nastanak „prvog računalno generiranog TV voditelja” – Maxa Headrooma.

Ništa naročito, reklo bi se na prvu – dugačka reklama za novu TV emisiju. No rekao bih da je ovaj film ipak više od toga.

Jasno, ako ovaj uradak još niste pogledali, a smetaju vam tzv. „spojleri”, pogledajte ga prije nego ovo čitate. Ako ste već pogledali ili vam „spojleri” ne smetaju, slobodno nastavite dalje. Continue reading “Max Headroom: 20 Minutes into the Future (1985)” →

Shatter (1985–1988)

Posted on 15/06/2022 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Naslovnica 2. broja Stripski cyberpunk projekt koji su 1985. godine pokrenuli Peter B. Gillis i Mike Saenz za First Comics – Shatter se smatra jednim od prvih „digitalnih” stripova. Dobio je tu reputaciju na račun činjenice da je prvi komercijalno objavljen strip koji je skoro u potpunosti proizveden direktno na kompjuteru i kompjuterskom printeru. Preciznije, strip je nacrtan i napisan na ranom Apple Macintoshu i Apple LaserWriter printeru, ali boje su kasnije dodavane na print tradicionalnim metodama. Ovaj postupak je skoro dijametralno suprotan od kasnijih praksi, u kojima se skeniraju ručno crtani stripovi radi kompjuterskog bojanja. No što se još ima za reći o Shatteru? Continue reading “Shatter (1985–1988)” →

John Shirley – Eclipse (1985)

Posted on 31/08/2021 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Shirley's Eclipse cover

Roman Eclipse za koji je autor pretenciozno proglasio: „This is not a post-holocaust novel. Nor is this a novel about nuclear war. It may well be that this is a pre-holocaust novel.”, prvi je nastavak istoimene trilogije, poznate i pod naslovom A Song Called Youth. Citirana autorova opaska na početku knjige, prije početka romana, signalizira da se zapravo vrlo vjerojatno jednostavno radi o postapokaliptičnom romanu, kao što više-manje i jest slučaj, dok odabir pojma holokausta, umjesto već uvriježenog pojma apokalipse za tu vrstu fikcije, odmah najavljuje razinu političke patetike romana – razinu koja, nažalost, nadilazi moj ukus. Međutim, „ne sudi knjigu po koricama”, kažu pa sam knjigu, nakon puno vremena, konačno i uspio pročitati do kraja. Dojmovi?

Moram odmah priznati da roman, barem na prelazu između prologa i prvog poglavlja, ima jako lijep, majstorski početak. Zadnja scena prologa se glatko i bez prekida nadovezuje na prvu scenu prvog poglavlja, u kojem vidimo kako se Smoke, jedan od raznih protagonista, sprijateljuje s vranom u razrušenom Amsterdamu. Takav me početak naveo da mi se roman odmah na prvu svidi i da želim vjerovati da će biti dobar i do kraja. Međutim, što sam više napredovao kroz roman, ovo je očekivanje bivalo sve više i sve očitije iznevjereno. Continue reading “John Shirley – Eclipse (1985)” →

Bruce Sterling – Schismatrix (Plus) (1982-1985, 1996)

Posted on 14/08/2019 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Bruce Sterling tvrdi da je Schismatrix prvi roman koji je natipkao koristeći softver za obradu teksta na kućnom računalu. Ovaj ekstratekstualan podatak ništa ne mijenja na stvari po pitanju romana samoga po sebi, ali kao dodatna informacija može doprinijeti cyberpunk auri oko romana, što je i razlog zašto ga Sterling uopće navodi u svom predgovoru za Schismatrix Plus iz 1996.

Schismatrix je izvorno objavljen 1985. godine, kao najveća i konačna priča iz tzv. „Shaper/Mechanist” svijeta. Njemu je prethodilo pet kratkih priča objavljenih po raznim časopisima: Swarm i Spider Rose iz 1982., Cicada Queen iz 1983., Sunken Gardens i Twenty Evocations iz 1984. godine. Sve su ove priče, skupa s romanom Schismatrix 1996. godine ponovno objavljene u istoj knjizi, naslovljenoj Schismatrix Plus, što je varijanta koja se sve do danas, u novim izdanjima, ponovno tiska ili digitalizira. Tako sam i ja dospio do upravo takve verzije e-knjige. I dobro je da jesam, jer ove priče zaista upotpunjuju roman.

Sterling je u već spomenutom predgovoru napisao i da su ovih pet priča i roman „najcyberpunk” radovi koje je ikada napisao, što potvrđuje da je i svoj prvi softver za obradu teksta spomenuo radi gradnje aure romana. Međutim, jesu li ove priče i roman uopće „pravi” cyberpunk, dalo bi se diskutirati – što nije uopće loša stvar. Continue reading “Bruce Sterling – Schismatrix (Plus) (1982-1985, 1996)” →

William Gibson – Neuromancer (1984)

Posted on 09/01/2019 - 09/01/2019 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Prvi roman Williama Gibsona je bez sumnje najslavniji roman svoga pravca. Zato mu se i pripisuju kojekakva čudesa: da je to roman začetnik cyberpunka i da je tu nastao i sam taj naziv, da nikad prije nisu koncipirani ni internet ni virtualna stvarnost (VR), da je tu nastao koncept kibernetičkog prostora (cyberspace) i singularnosti… sve „nešto novo, nešto divlje”. Iako je sve to zajedno prenapuhano, Neuromancer je zaista i bio prekretnica na sceni znanstvene fantastike općenito i cyberpunka specifično.

Gibson je roman Neuromancer dovršio u srpnju 1983. godine. Do tad su već bili objavljeni True Names Vernora Vingea i Software Rudya Ruckera, razni su časopisi već promicali upravo takvu estetiku, a i sam Gibson je u njima već objavio niz priča, mada pravac tada u povojima nije od samog početka koristio nikakvo određeno ime. Sjetimo se, priča koja je dala ime pravcu je Cyberpunk Brucea Bethkea, napisana već 1980., ali objavljena tek u studenom 1983. godine i time konačno dala ime čitavom pravcu. Neuromancer je objavljen 1984. godine – taman kad je pravac dobio ime, što u kombinaciji s uspjehom ovog romana vjerojatno objašnjava mnoge mitove koji su mu se pripisali. Continue reading “William Gibson – Neuromancer (1984)” →

K. W. Jeter – Dr. Adder (1972, 1984)

Posted on 09/08/2018 - 09/11/2018 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Prilike nisu dopustile da prvi roman Kevina Waynea Jetera bude i njegov debitantski roman. Čini se da je Dr. Adder tek peti roman koji je Jeter uspio objaviti, iako je apsolutno prvi koji je pokušao objaviti. No upravo je ta odgoda od preko deset godina omogućila ovome romanu da uskoči u vlak na kojem piše „cyberpunk”.

Kad je 1972. godine Dr. Adder napisan, ovaj estetski pravac naprosto nije još bio ni zamisliv. Ali 1984. godine, kad je objavljen i kultni Neuromancer Williama Gibsona, cyberpunk je već postao „password” znanstvene fantastike toga doba i Dr. Adder se odlično uklopio u taj novi val SF-a i iste je godine konačno i objavljen – i to s ilustracijama Matta Howartha.

U svom pogovoru za ovaj Jeterov roman Philip K. Dick pisao je da Dr. Adder nije uopće bio ispred svoga vremena, bio je točno na vrijeme, smatra Dick, ali objašnjava da je nevolja bila u tome što je polje znanstvene fantastike bilo iza vremena. Kaže Dick da se SF tada pretežno svodio realno na različite klonove „Hobbit romana”, koji su cijeli žanr pretvorili u sprdnju, ali jedino to se promoviralo, objavljivalo i prodavalo, a izdavači općenito rijetko imaju hrabrosti trgnuti se i „riskirati” objavom nečeg drugačijeg. Continue reading “K. W. Jeter – Dr. Adder (1972, 1984)” →

Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban

Posted on 13/10/2017 by fra128b

Već smo pisali o originalnom filmu Blade Runner iz 1982. i za početak želim odmah razjasniti da smatram da taj film odlično funkcionira kao samostalna cjelina i da mu nije potreban nikakav nastavak. Ipak, ove je godine objavljen i upravo u kinima igra i nastavak u režiji Denisa Villeneuvea – Blade Runner 2049. Ridley Scott je u ovom slučaju sudjelovao u produkciji filma, kroz svoju produkcijsku kompaniju Scott Free Productions.

Što iz znatiželje, što iz ljubavi prema cyberpunku, odlučili smo pružiti priliku ovome filmu i pogledati ga u kinu, dok je još svjež. U nastavku možete pročitati neka od glavnih zapažanja i dojmove nakon povratka iz kina.

Udaljavajući se od književnog predloška Philipa K. Dicka, radnja se u novom filmu odvija 30 godina nakon događanja iz prvog filma. Opet se krećemo uglavnom po tmurnom Los Angelesu i okolici, ali ovaj put se po ulicama uz engleski i kineski jezik iz prvog filma, čuju i vide još i ruski i japanski i još čitav niz drugih jezika koje nisam sve isprve prepoznao. A uz replikante uvodi se i lik koji je hologram. I odmah da upozorim, sve što ću pisati dalje od ove točke, moglo bi biti doživljeno kao “spoiler”, pa dajem odmah i “alert” za one koji u osjetljivi na to. Continue reading “Blade Runner 2049: prilično dobar i nepotreban” →

10y Peek&Poke i soundtrack tehno-distopije: Clock DVA u Rijeci

Posted on 28/09/2017 - 28/09/2017 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Na jesenski ekvinocij prvi hrvatski muzej informatike Peek&Poke u Rijeci proslavio je svoj deseti “rođendan” dovodeći u Palach legendarne pionire industrial glazbe Clock DVA. Bend je osnovan 1978. godine u Sheffieldu (UK) i svoj prvi album (White Souls in Black Suits) objavljuje 1980. godine za Industrial Records – nezavisnu etiketu koju je vodila grupa Throbbing Gristle i po kojoj je čitav ovaj glazbeni pravac dobio ime. S vremenom je kroz osamdesete njihova glazba progresivno poprimala i plesni karakter EBM-a, što je prevladavalo i na riječkom nastupu.

Riječki muzej informatike Peek&Poke otvoren je 22. rujna 2007. godine. Na prostoru od tristo kvadratnih metara u centru Rijeke izloženo je preko tisuću eksponata svjetske i hrvatske povijesti IT-a. Pored uloge muzeja, ideja Peek&Pokea je i stvoriti omiljeno mjesto okupljanja računalnih entuzijasta radi učenja i zabave. No u petak 22. rujna 2017. godine Peek&Poke je u svojim prostorijama okupio i niz ljubitelja industrial glazbe. Continue reading “10y Peek&Poke i soundtrack tehno-distopije: Clock DVA u Rijeci” →

Overdrawn at the Memory Bank (1983)

Posted on 14/07/2017 - 16/07/2017 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Opet kanadski, ali ovaj put TV film, relativno je neslavan rani predstavnik igranog cyberpunka na malim ekranima. Iako ismijavan i obično loše ocjenjivan – na IMDB ima ocjenu tek 2,2/10 – Overdrawn at the Memory Bank je među televizijskim pionirima znanstvene fantastike usredotočene na IT i kibernetiku, totalitarne hiperkapitalističke korporativne distopije i otpor odozdo takvom režimu, gdje se obje strane koriste istom tehnologijom u dijametralno suprotne svrhe i već samim time, smatram, stiče nekakvu vrijednost, barem kao razbijača leda i povijesnog dokumenta. Stoga je možda realnija ocjena na AllMovie.com – 2,5/5 (ili 3/5 što se tiče publike). Uostalom, u glavnoj ulozi je Raúl Juliá – ako to išta znači. 😀

Treba priznati da ovaj TV film Douglasa Williamsa realno ostavlja relativno jeftin i vrlo naivan dojam. Ali ako tražite neki kul cyberpunk film za djecu – preporučio bih ovaj. Nisam baš siguran da mu je to bila namjera niti je igdje naveden kao dječji film, ali ako Overdrawn at the Memory Bank promatramo na takav način, odmah ostavlja boji dojam. SPOILER ALERT, naravno, kao i uvijek.

U svijetu ovog TV filma, temeljenog na kratkoj priči Johna Varleya iz 1976., kapitalističke korporacije zamjenjuju nacionalne države i vrše totalnu vlast nad svim aspektima života svojih zaposlenika. Priča koju mi pratimo odvija se u domeni korporacije Novicorp, gdje su, između ostalog, zabranjena “kina”, tj. prikazivanje i gledanje filmova, ne samo u kinima, nego i uopće. Jedino direktor Novicorpa ima pristup digitaliziranom filmskom arhivu.Pošto u svijetu ovog filma kina kakva mi znamo očito ni ne postoje, riječ “kino” (eng. “cinema”) postala je sinonim za film, ali većini populacije nisu uopće poznate ove riječi, ni “kino” ni “film”. Continue reading “Overdrawn at the Memory Bank (1983)” →

Videodrome (1983)

Posted on 07/07/2017 - 07/07/2017 by fra128b

Piše: Franko Burolo

Videodrome sam prvi put gledao kao dijete, iako se baš i ne radi o filmu koji bih dao djeci da gledaju. Ali bio je na TV-u i ja sam bio znatiželjan klinac… i nisam ništa razumio, naravno, čak ni toliko da bih se uplašio, ali ostavio je snažan dojam na mene. Čak ni kad sam ga opet pogledao kao srednjoškolac, nisam bio siguran kako protumačiti što sam upravo vidio, ali bio mi je kul taj neki pankersko-psihodeličan dojam koji film ostavlja, a ni činjenica da jednu od ključnih sporednih uloga igra Deborah Harry iz Blondie nije bila na odmet. Kad sam pred neki dan opet pogledao Videodrome, zbunjenost koju izaziva još uvijek nije prošla, ali sad mi je jasno da je to bila i namjera, zapravo JEDNA OD namjera.

Ako kažem “SF horor”, zamislit ćete Alien ili nešto slično i to bi vas odvelo u poprilično krivom smjeru, iako film tehnički zaista jest SF i horor. Ne može se čovjek osloniti na žanrove… Ne, film je sav na Zemlji, u Torontu u Kanadi, i ništa se vanzemaljsko ni ne spominje i nema nikakvih čudovišta koja bi se parazitski razmnožavala, mada ima i body horrora. Ima i “high tech – low life”, TV, video, piratstvo, snuff, tumor na mozgu, pranje mozga, mutacije, zavjeru, filozofiju… i nemoguće je razlučiti stvarnost od halucinacije.

Redatelj David Cronenberg poznat je kao jedan od začetnika “body horror” filmova, što se primjećuje i u ovome, koji je međutim dobio oznaku “tehno-nadrealizma” – i to vrlo opravdano. No bit će i u ovom slučaju potrebno dati SPOILER ALERT prije nego se krene više o tome govoriti. Continue reading “Videodrome (1983)” →